Prvi dani proljeća nagradili su nas lijepim vremenom, mnogi će svoj predah pronaći negdje na čistom vazduhu.

Ustupljena fotografija; Foto: Darija Dragović

Piše: Darija Dragović

Planinarenje je, po svemu sudeći, postala sve češća aktivnost, mada smo danas sreli svega tri osobe, sezona je tek otvorena…

Krenuli smo put Mrtvice, ne tako mirne rijeke koja se uliva u Moraču. Na putu do početka staze divili smo se vrletima i visokim stijenama Kanjona Morače, dobro poznati put koji odmara od saobraćaja jer je njegovu ulogu preuzeo novootvoreni autoput.

Početak staze je u blizini glavnog puta, u mjestu Međurječje gdje se Mrtvica uliva u Moraču. Iznenadila nas je inovacija da se parking pored glavnog puta naplaćuje, pa smo automobile odlučili spustiti malo dolje. Malim putićem i prelaskom preko drvenog mosta nalazimo parking mjesto, gdje počinjemo pješačku turu.

Ustupljena fotografija; Foto: Darija Dragović

Staza je dugčka 6,6km, jasno je markirana i ide pravo uz rijeku koja postaje sve življa. Prolaskom ove staze savladavamo 396 metara visinske razlike. Na samom početku nailazimo na stari kameni most, poznat kao Danilov most. Majka knjaza Danila dolazila je iz ovih krajeva i most je sagradio u znak sjećanja na nju 1858. godine.

Most, osim što se u potpunosti prilagodio okolini, daje utisak da smo u nekom davnom vremenu. Vrijedne ruke starih majstora uspjele su da nestvarne pejzaže dodatno ukrase, bez uništavanja okoline.

Na ovom mjestu počinjemo da se pozdravljamo sa civilizacijom, idemo desno.

Ustupljena fotografija; Foto: Darija Dragović

Prizori sve više postaju impresivni. Ovaj kanjon povezuje dva sela – Mrtvo Duboko i Velje Duboko, a nakon rastanka sa Danilovim mostom islazimo na makadamski put gdje nas čeka prava seoska idila, par kamenih kuća, stado ovaca i lavež pasa. Grane još nijesu skroz ozelenile, a na putu smo naišli na nekoliko vodenih zmija. Što dublje idemo u kanjon to glasnije moramo da govorimo jer rijeka uspijeva da nadjača naš glas.

Prateći stazu uživamo u miru i zvucima prirode, staza nije teška čak ni za početnike. Nakon nekog vremena hodanja staza se račva na dva dijela, jedan ide malo put dolje dok drugi ide pravo. Odvajamo petnaestak minuta za posjetu Kapiji želja i idemo put dolje.

Ustupljena fotografija; Foto: Darija Dragović

Ovo je samo jedna od atrakcija ovog kanjona, nezaobilazna za ljubitalje fotografisanja i legendi.

Prema legendi, ovdje vila sa Maganika ispunjava želje, a sa table koja se nalazi pored otkrivamo kako i da se želja ostvari:

“Ovo mjesto zove se Kapija želja. Ovdje vila sa Maganika ispunjava želje. Da bi se želja ispunila potrebno je na ovom mjestu uz jaku želju u punoj tišini baciti kamen. Pritom, želja mora biti čista i ne smije biti na štetu drugoga, jer će se u suprotnom vratiti nesrećom.”

Vraćamo se na glavnu stazu i idemo naprijed, stijene visoke preko 1000 metara postaju sve bliže i uzdižu se iznad nas. 

Ustupljena fotografija; Foto: Darija Dragović

Dok šetamo uskom stazom imamo priliku da vidimo kako se rijeka bori sa stijenama i uvjerimo se u njenu snagu i upornost. Tempratura vode je i ljeti jako niska, a pogodna je za kupanje samo na jednom mjestu gdje “miruje”, a koje je naše glavno odredište.

Prije plaže ostaje da prođemo kroz čuvene Mrtvičke grede, uski prolaz u kroz udubljenu stijenu dok je sa lijeve strane visoka litica. Ovaj put probila je jugoslovenska vojska 1973. godine pod komandom Danila Jaukovića.

Ustupljena fotografija; Foto: Darija Dragović

Ovo mjesto nekada je bilo od posebnog značaja za življe sela Velje Duboko, jer je to bio njihov jedini put za Titograd i Kolašin.

A za kraj odmor na plaži. Plaža je jasno vidljiva i pogodna za razne vrste druženja: kupanje, roštilji i odmaranje.