Na današnji dan 1938. godine fasada zgrade beogradskog Narodnog pozorišta bila je uvijena u crno platno. Umro je Branislav Nušić, slavni jugoslovenski i srpski pisac, dramaturg, komediograf, diplomata, novinar... umro je u 74. godini.

Foto: wikipedia

Kako je zabilježeno, u jesen davne 1937. imao je operaciju o kojoj su već tadašnji mediji izvještavali. Ipak, umro je ubrzo potom na Bogojavljenje sljedeće godine.

Za Branislavom Nušićem ostala su mnoga djela kojima je uz jedinstveni humor sačuvao prilike u društvu iz kasnog 19. i početka 20. veka. Danas se o njemu nerijetko govorio kao o vizionaru koji je svojom "Pokondirenom tikvom", "Sumnjivim licem", "Ožalošćenom porodicom"... predvidio neke kasnije boljke u društvu ukazavši nam, gotovo 140 godina kasnije od svoje prve komedije "Narodnog poslanika", koliko se točak istorije zapravo okreće - u krug.

Nušić je rođen u Beogradu u bogatoj porodici trgovca žitom cincarskog porekla. Pravo ime bilo mu je, rijetki znaju ili miješaju sa pseudonimom, Alkibijad Nuša, koje je promijenio čim je stekao punoljetstvo. Bogatstvo njegovog oca istopilo se nedugo po rođenju sina, pa se porodica preselila u Smederevo gde je Nušić završio osnovno školovanje i dva razreda gimnazije.

Maturirao je u Beogradu. Studije pravnih nauka započeo je u Gracu, gdje je proveo godinu dana, da bi studije završio tamo gdje je rođen. U beogradskoj Velikoj školi stekao je diplomu 1886. godine.

Njegova dramska djela bila su politički motivisana i "progonjena", zbog čega su čekala postavljanje na scenu, neka i tri i po decenije, poput spomenutog "Sumnjivog lica".

Već u djetinjstvu poželio je da rizikuje život za otadžbinu. U 12. godini seoski žandar ga je odvratio od pokušaja da pristupi vojsci u ratu sa Turcima. Kasnije se kratko borio u Srpsko-bugarskom ratu, gde je i obučavao dobrovoljce. Ujedno, u ratu je upoznao doživotnog prijatelja, takođe srpskog knjževnika Vojislava Ilića.

Krajem '80. godina 19. vijeka osuđen je na dvije godine zatvora u Požarevcu, pomilovan nakon jedne. Tada je svojim književnim djelom izazvao srdžbu kralja Milana Obrenovića, oca Aleksandrovog, ubijenog u majskom prevratu. Po izdržavanju zatvorske kazne, ministar spoljnih poslova dodijelio mu je službu u diplomatiji.

Deset godina proveo je u konzulatima u Osmanskom carstvu - Bitolju, Skoplju, Solunu, Serezu i Prištini. Tada je i upoznao svoju suprugu Darinku s kojom je dobio troje djece. Najmlađa Olivera umrla je sa dvije godine. Porodicu je obilježila još jedna tragedija. Sin jedinac Strahinja Ban poginuo je u Drugom svjetskom ratu 1915. godine, ubrzo po povratku na front sa sestrine svadbe u Skoplju. Margita Nušić, udata Predić, započela je jednu eru u kulturnom životu Srbije osnivanjem prvog srpskog pozorišta za djecu "Boško Buha" i to na tragu očeve ideje.