Predstava “U vezi sa pukovnikom kojem nema ko da piše“ koja je nastala po motivima novele Gabrijela Garsije Markesa i u režiji Petra Pejakovića biće premijerno u Podgorici izvedena u utorak, 11.februara, u velikoj sali KIC-a “Budo Tomović”, sa početkom  u 20 sati.

Foto: KIC

Producenti predstave su Alternativna teatarska aktivna kompanija (ATAK) i Dom Kulture JU Centar za kulturu Plav. U predstavi igraju Kristina Obradović, Aleksandar Gavranić i Slaviša Grubiša.

„Da li se svrha umjetnosti ostvaruje (svršava li se) u postojanju sebe, ili se otvara ka onima koji u njoj uživaju i kroz njih zadire u svijet? Koji je domet njenog zadiranja? Šta je proces rada na predstavi, kojim putem ide i dokle vodi? Odgovore na ova pitanja zajednički smo tražili u procesu stvaranja predstave bazirane na noveli „Pukovniku nema ko da piše“. Pukovnik čeka, nada se, uzda se u lažna obećanja, lomi se, na kraju prelama i uzima, figurativno govoreći, svoj život u svoje ruke. Sama predstava, kao i proces njenog nastajanja, nose u sebi obrazac čitanja, i to ne čitanja koja nalazimo u sintagmama „rediteljsko čitanje“, ili „dramaturško čitanje, već, kako ga je definisao Umberto Eko, čitanje „prvog nivoa, u kojem se ne pitamo kojim je umjetničkim sredstvima neki efekat proizveden kod nas, već ono u kojem se „uživljavamo“. Ono u našem umu osvjetljava situacije i odnose iz naših života istovrsne onima u djelu. Upravo te situacije osvijetljene u umu čitalaca (u ovom slučaju troje glumaca), sada imamo oscenjene, osvijetljene svjetlima pozornice, ponuđene kao reflektori za um gledalaca predstave. Da li je krajnji domet umjetničkog djela taj niz unutrašnjih i pozorišnih predstava baziranih na istim temama i sličnim iskustvima, ili ono ipak probija ograničenost lobanje i „ozidanost“ scene? Prekida li životarenje i dovodi li do življenja? U trenutku pisanja ovih redova ne mogu dati tačan odgovor, proces još nije završen. Moramo zajedno sačekati kraj predstave. Ali, optimista sam“, zapisao je o predstavi dramaturg Nikola Tomić

Predstava „U vezi sa Pukovnikom kojem nema ko da piše“ dio je projekta „Sjeverne scene - razvoj publike i podsticanje pozorišne produkcije u Centrima za kulturu na sjeveru Crne Gore“, putem konkursa Ministarstva kulture, u svrhu afirmacije kulturne nezavisne scene u Crnoj Gori.