Naučnici procjenjuju da čak osam posto genetskog materijala kod ljudi vodi porijeklo od nekog virusa. No, znate li odakle dolaze virusi i jesu li oni uopće živi?

Foto: Ilustracija, Pixabay

Virusi su čudo čak i za naučnike. Upitno je mogu li se smatrati bićima, dok o njihovom porijeklu nema temeljnih dokaza. Budući da su sićušni i krhki, ne postoje njihovi fosilni ostaci. Tu nastupa grana nauke poznata kao paleo virusologija koja nastoji otkriti kako su virusi nastali.

Virusi se sastoje iz genetskog materijala, DNK ili RNK, umotanog u proteinsku kapsulu. Veličine su tek nekoliko desetaka ili stotina nanometara. Da bi se razmnožavali, potreban im je drugi organizam kao domaćin. Mogu zaraziti bilo koji oblik života, od bakterija i drugih mikroorganizama, do biljaka, gljiva i životinja. Zbog toga se pretpostavlja da postoje barem toliko dugo koliko i život na planetu Zemlji.

Osam posto ljudskog genetskog materijala je virusnog porijekla, pretpostavljaju naučnici

Kada se domognu stanice svog domaćina, virusi je koriste kako bi se razmnožili. Tokom tog procesa, oni ostavljaju svoj genetski materijal koji se integrira u DNK domaćina. Ako se to dogodi u stanici koja sačinjava spermatozoide ili jajnu stanicu, virusni genom (skup gena) postat će nasljedan. Upravo ove svojevrsne molekularne fosile proučavaju paleo virusolozi. Usporedbom genetskih informacija različitih vrsta, u stanju su ispitati evoluciju jednog virusa.

Ako više različitih vrsta životinja posjeduje isti virusni genom, to znači da su ga naslijedili od zajedničkog pretka. Naučnici su 2009. utvrdili da gen CGIN1, koji posjeduju svi sisavci, uključujući i čovjeka, seže između 125 i 180 miliona godina u prošlost. Pretpostavlja se da je ovaj gen potekao od vrste RNK virusa pod nazivom retrovirus. To bi značilo da je određeni retrovirus još prije nekoliko miliona godina zarazio stanice uključene u razmnožavanje zajedničkog pretka svih sisavaca (PBS Eons).

Naučnici procjenjuju da čak osam posto genoma kod ljudi vodi porijeklo od nekog virusa. Ipak, kada je u pitanju samo porijeklo virusa, postoje različite teorije. Moguće je da su nastali prije drugih oblika života, ali i da su se razvili unutar vlastitih gena kada su stanični organizmi već bili prisutni. Prema jednom modelu, virusi su bili samostalni organizmi, ali su s vremenom postali zavisni o drugima, čime su postali paraziti.

Jesu li virusi živi organizmi?

Mnogi naučnici definišu viruse kao poluživa bića, što nije najjasnija definicija. U općem smislu, živi organizam sposoban je razmnožavati se, proizvoditi energiju, održavati stabilnu staničnu strukturu i evoluirati. Iako se virusi mogu razmnožavati, potreban im je domaćin. Što se evolucije tiče, ona se odvija jako brzo kod virusa pa su u stanju da se izmjene već kroz nekoliko stotina godina.

S druge strane, virusi ne proizvode energiju i ne mogu održati stabilnu staničnu strukturu. Zbog toga ne postoji jasan odgovor na pitanje: "Jesu li virusi živi?" Katkad se slikovito opisuju kao "puzavica obavijena oko drveta života". Njihova sposobnost da utiču na genetski kod ljudi i drugih bića, ali i da izazivaju bolesti, čini ih značajnim dijelom živog svijeta naše planete.