Kada su se prvi slučajevi koronavirusa pojavili u dalekoj Kini u decembru, niko nije mogao ni da pretpostavi šta će se kod nas dešavati samo tri mjeseca kasnije.

Foto: YouTube screenshot/Klinički centar Crne Gore

Crna Gora, kao uostalom i cijela Evropa i Amerika, zaustavili su vazdušni i kopneni saobraćaj, granice su zatvorene, djeca ne idu u škole, kafići i tržni centri su pod ključem,...

Prema posljednjim podacima Instituta za javno zdravlje, u našoj zemlji je registrovano 197 slučajeva koronavirusa - tokom prethodne tri sedmice, dvije osobe su preminule...

Koliko je koronavirus opasan, a borba sa njim teška, najbolje zna Baranin Mihailo Vukić, prvi izliječeni pacijent, koji je iz Kliničkog centra Crne Gore (KCCG) otpušten na kućno liječenje – to je vijest koja je obradovala cijelu Crnu Goru.

PRVI SIMPTOMI KORONAVIRUSA

Samo dan nakon što je stigao kući kod svojih najmilijih, Mihailo je za Kolektiv otkrio kako je sve krenulo i kada je počeo da osjeća prve simptome.

Naime, zbog poslovnih obaveza, boravio je u Londonu u periodu od 04. do 07. marta. Znao je kaže, za sva dešavanja u vezi koronavirusa, i trudio se da izbjegava kontakte sa većim brojem ljudi.

Međutim...

„Ja sam trebao poslovno da idem u London od 04. do 07. marta. Najviše sumnjam da sam se tamo zarazio. Nikada to čovjek ne može znati. Interesantno je da sam dan prije toga 03. marta odložio putovanje i za sebe i za svoju surpugu, da ne idemo, otkazao sam karte. Međutim, popodne sam ipak dobio poziv da moram da idem, i odlučili smo da supruga zbog djece ostane, a ja da pođem. Tamo u Londonu sam se jako čuvao, izbjegavao sam gužve, nisam htio da budem sa nekim u kontaktu, i vratio sam se dva dana ranije“, ističe Vukić za Kolektiv.me.

U utorak 10. marta, počeli su i prvi simptomi – dobio je temperaturu.

U tom trenutku se kako nam objašnjava, totalno izolovao, izbjegavao je susrete sa djecom, suprugom, bio je u sobi, i šest/sedam dana je imao temperaturu. Razgovarao je, kaže, sa nekim stručnjacima, koji su mu kazali da nema koronu – jer nije imao suvi kašalj, nije otežano disao.

„Ta temperatura je trajala sedam dana, i onda sam samoinicijativno otišao u bolnicu. 17. marta sam testiran na virus korona u bolnici u Baru, i 18. marta mi je potvrđeno“.

A kako se osjećao kada je saznao da je pozitivan na koronavirus?

„To je jedan onako trenutni šok. Ti se susretneš u oči sa nečim o čemu čitav svijet priča. Nešto što je nekad bilo u Kini tako daleko od tebe i od čega ljudi umiru, ti imaš u tom trenutku. Prvo mi je na pamet bila porodica, drugovi, kolege, da li je iko zaražen. Bio sam jako odgovoran i ponosan sam na to što nikoga nijesam zarazio“, kaže Vukić za naš portal.

INFEKTIVNA KLINIKA OPOMENA ZA SVAKOGA

Njegovo bolničko liječenje počelo je u Opštoj bolnici u Baru, gdje je proveo pet dana.

Ipak, zdravstveno stanje mu se ubrzo pogoršalo – nakon skenera pluća situacija je bila loša, pa je prebačen u Infektivnu kliniku Kliničkog centra Crne Gore u Podgorici. Nije mu kaže bilo svjedeno, ali u tom momentu nije ni bio svjestan opasnosti po svoje zdravlje.

„Infektivna klinika je opomena za svakog ko izlazi iz kuće. Jedna stara zgrada gdje ima dosta bolesnika koji su u lošem stanju. Doktori i sestre u skafanderima, gleda se sve i svašta, čitaš u novinama da ljudi umiru od korone od koje ti boluješ, i onda možete zamisliti šta sve prolazi kroz glavu. Jedno veče su jednog pacijenta koji je bio samnom u sobi, odveli na Intenzivnu njegu, i onda su i meni rekli ujutro da me tamo prebacuju. Ja mislim da u tom trenutku nijesam bio svjestan šta se dešava. Tek sada kada se sve završilo, shvatam da je moje stanje bilo jako loše, i da od 130 pacijenata koji su tada bili zaraženi, ja sam bio jedan od četiri koji su bili na Intenzivnoj klinici“, naglašava Vukić za Kolektiv.me.

Disanje, kiseonik, jetra, pritisak,... sve su to bili problemi sa kojima se Mihailo suočavao.

Pet dana je dobijao kiseonik, antibiotike,... morao je da potpiše da će uzimati jednu tabletu koja se inače daje za malariju, ali pomaže u borbi protiv korone.

Koga će virus korona "zakačiti", pravila nema.

„Pravila nema. To što se priča suvi kašalj, temperatura, mlađi, stariji,... nema pravila. Ja sam bio u jednoj od gorih situacija. Moram da zahvalim svim ljudima u Kliničkom centru, koji su 24 sata tu za pacijente. U Kliničkom centru, kada je riječ o materijalu, ima svega, to je takav profesionalizam i uslovi su tako dobri, da sam ja presrećan što su me tamo doveli, jer me to vratilo u život“.

„U JEDNOM TRENUTKU SVI TE ODBACE“

I u trenutku dok se borio za život, i da se što prije oporavi, naš sagovornik jednu stvar posebno naglašava – zaraženi koronavirusom bivaju odbačeni, stavljeni na stub srama, stigmatizovani od strane društva.

A nijesu uradili ništa loše.

„U tom trenutku te svi odbace, ti si za nekoga zaražen, i svako gleda neku svoju ličnu stvar da li si ga zarazio ili nijesi. Tu se osjećaš jako loše, jer niko od nas nije otišao u London, Ulcinj ili Podgoricu da bi se zarazio. Niko ne uživa da bude bolestan, i mislim da su ljudi koji su dobili koronu stavljeni na stub srama, bez ikakvog razloga“.

Nakon skoro 20 dana boravka u bolnici, Baranin je juče otpušten na kućno liječenje.

Mihailo će sada u samoizolaciji biti narednih 14 dana, kada će ponovo biti testiran na koronavirus. Na kraju bolničkog liječenja dva puta je bio testiran i oba puta je bio negativan.

Ne želi, kaže, da rizikuje da li virus može da se vrati, i da sebe i druge eventualno dovede u opasnost.

Za sve one koji se trenutno bore sa koronavirusom i za one koji sjede kući i poštuju mjere Nacionalnog koordinacionog tijela, naš sagovornik ima sljedeću poruku.

„Svima onima koji boluju od korone šaljem podršku, znam da im je teško, moraju biti hrabri, moraju da se bore, da ne čitaju i gledaju šta se dešava drugima, jer sve zavisi od ličnosti. Svim ostalim ljudima u Crnoj Gori poručujem da budu kući, sa porodicom je najljepše, jer nikome ne trebaju bolnice, nikome ne trebaju doktori ni sestre u skafanderima, da se bez potrebe ne izlažu opasnostima. Biće i šetnji i druženja i izlaženja, biće svega“, zaključio je Vukić za Kolektiv.me.

Marija BOJOVIĆ