Jovanka Radičević je dokaz da ljubav prema rukometu nema granica. Jedva je čekala da se vrati zajedničkom radu i dočekalaje nakon 50 dana pauze zbog novonastale pandemije.

Foto: ŽRK Budućnost

“Srećna sam. Kada sam ušla u dvoranu, osjećala sam se kao da sam tek počela da treniram rukomet. Takav je bio koncept treninga, mini vježbica, sa driblanjem, vođenjem i osnovnim elementima, što djeca, praktično, uče na samom startu. Vidjela sam da smo se svi uželjeli rukometa. Iskreno, jedva sam čekala momenat da uđem u dvoranu. Baš mi je falio rukomet”, kazala je Radičević.

Rukometašice Budućnosti treniraće do 1. juna, onda će napraviti pauzu do početka jula kada je zakazano novo okupljanje za nešto što će se možda dogodi u devetom mjesecu.

“Bez obzira što je sezona u neizvjesnosti, što se tiče Lige šampiona i nastupa na F4, srećna sam što smo se okupile. U pauzi smo radile po planu i programu, lično nijesam odmarala i u dobrom sam ritmu. Mogla sam sve da sprovedem iz plana i programa”.

Zahvalna je Jovanka crnogorskom narodu. Disciplina i poštovanje mjera pomoglo je ekipama da se vrate treninzima.

“Prije svega želim da istaknem zahvalnost i da naglasim da smo u teškim danima bili jedinstveni i disciplinovani. Ujedinili smo se i u najtežim trenucima izašli kao kao pobjednici. Takva situacija nam je pomogla da se vratimo na teren. Sigurna sam da je svima falio sport. Vjerujem da ćemo na TV-u sada gledati vedrije i ljepše slike”.

To što “plavima” sezona “visi”, pretjerano ne utiče na našu reprezentativku. Motiva neće faliti.

“Imam drugačiji pristup. Imam cilj. Bez obzira što je neizvjesnost, spremam se i spremaćemo se za narednu sezonu. Cilj su Olimpijske igre. Zato, kad god idem na trening, ne razmišljam: što će mi ovo ili ono. Volim rukomet, u krvi mi je. U protekla dva mjeseca, a kako si i bliži kraj karijere, vidim da mi je rukomet sve. Sa takvom željom treniram, bez obzira što je ova sezona pod znakom pitanja. Mada sam i optimista. Nadam se završnici u septembru i vjerujem da ćemo u jednoj sezoni igrati dva fajnal-fora. Vjerujem da će EHF naći način da se sve odigra. Bila bi šteta da je drugačije”.

Budućnost će od septembra, ako se nastavi ovogodišnje izdanje u LŠ, i za narednu sezonu, imati respektabilan tim.

Stigle su Andrea Lekić, Alison Pino, blizu je povratku Itana Grbić.

“Budućnost je uvijek u samom vrhu. Pa čak i u godinama kada je ekipa bila podmlađena, Budućnost je bila konkurentna. Samim tim što je klub angažovao Lekić i Pino, pokazao je da želi rezultate. Lično sam igrala sa Pino u Vardaru, nijesam je kasnije pratila, ali vjerujem da će se uklopiti u naš sistem. Kod Andree je sve jasno. Sigurna sam da će biti na visokom nivou, takav je tip igrača koji voli jako da trenira i uklopiće se u sistem. Mislim da će se i Itana vratiti. Imaćemo spoj mladosti i iskustva. Vjerujem da ćemo, prije svega, odraditi kvalitetne pripreme, da ćemo ostati sve zdrave i uigrane dočekati ono što bi moglo da se dogodi u septembru. Naša prednost je što veliki broj igračica trenira, za razliku od drugih klubova. Fale nam Matea i golmanka Sando, a ostale su tu”.

Pauza je za Jovanku bila “sito i rešeto”.

“Sigurna sam da smo iz cijele situacije naučili dosta toga. Nadam se da će nas sve ovo u pozitivnom smislu ,,izbaciti na teren i da ćemo pokazati koliko možemo i koliko želimo. Imamo mogućnost da radimo ono što volimo i sreću da dajemo sve što možemo za rukomet”.