Nakon više od nedjelju dana od eksplozije u luci u Bejrutu, razmjere nesreće postaju sve očiglednije. Prema podacima Visoke komisije za pružanje pomoći, eksplozija je oštetila ili u potpunosti uništila oko 70.000 objekata, a bez krova nad glavom je ostalo oko 300.000 ljudi. Neki od njih su ispričali novinaru Sputnjika kako se snalaze.

Foto: Screenshot YouTube/Guardian News

Mnogi od ljudi koji su ostali bez svojih domova prinuđeni su se da privremeno nastane kod svojih rođaka u druge gradove u Libanu, jer niko drugi nema da im pomogne.

Prije podnošenja ostavke, libanska vlada je odobrila niz mjera za pružanje pomoći žrtvama eksplozije, uključujući obezbjeđivanje privremenog skloništa, kao i pružanje pomoći prilikom obnove oštećenih i porušenih kuća. Međutim, zbog ogromnog broja problema u zemlji, realizovanje tih mjera odvija se nevjerovatno sporo.

 

Nadi Nader živi u centru Bejruta. Ona je za Sputnjik ispričala šta se dogodilo sa njenom kućom.

"Nakon eksplozije, od naše kuće nije ostalo gotovo ništa. Ali zahvaljujemo Bogu što smo i mi i djeca živi i zdravi", rekla je Naderova.

Prema njenim riječima, njena porodica nije primila nikakvu pomoć od države. Oni su se trenutno nastanili kod rođaka u drugom djelu Bejruta, koji nije stradao prilikom eksplozije.

"Prije nego što se sve to dogodilo, najstariju ćerku je zabolio stomak, muž i ja smo krenuli da je odvezemo doktoru kao da je Gospod pokušao da nas upozori i spasi sve nas. Mlađi sin i ćerka su ostali kod kuće sa našom kućnom pomoćnicom, strankinjom. Vidjeli smo eksploziju kada smo sjeli u auto.

Kao i svi, ni mi nismo shvatali šta se dešava, mislili smo da je bombardovanje. Odmah smo požurili kući, ispostavilo se da je prilično razrušena. Vidjeli smo da je našu kućnu pomoćnicu pritisnulo staklo. Ona je umrla od gubitka krvi. Ali djeca, hvala Bogu, skoro da nisu povrijeđena. Ona ih je zaštitila svojim tijelom", ispričala je Nadin.

Gradonačelnik Bejruta Džamal Itani pojasnio je da prebrojavaju kuće koje je moguće obnoviti, kako ne bi gubili vrijeme na građevine, koje se ne mogu obnoviti. Prema njegovim riječima, određena su i mjesta za hitno preseljenje stradalih, ali malo ko traži pomoć.

"Spremni smo da pomognemo svima koji su nakon nesreće ostali bez krova nad glavom. U gradu ima niz novih zgrada koje smo spremni da iskoristimo kao privremene stanove za stradale. Štaviše, niz opština koje su najbliže Bejrutu iznijele su takav predlog. Tako da se stradali imaju kome obratiti za pomoć. Međutim, pomoć traži mali broj ljudi: mnogi se plaše da napuste porušene kuće zbog pljačkaša", rekao je on.

 

Sa druge strane, stanovnik drugog centralnog okruga Bejruta Simon el Aškar rekao je sa Sputnjik da njegov dom nisu pregledali.

"Ja nemam drugi dom, a sada nemam ni ovaj. Eksplozija je oštetila zidove, izbijeni su svi prozori. I ja sam čudom preživio, staklo je palo pravo na mene. Ali, hvala Bogu, živ sam, i djeca su me odvela kod sebe. Ali, nemoguće je bez bola gledati na ovo što je ostalo od moje kuće. Nisam siguran da će država pružiti ikakvu pomoć, niko nije dolazio ni da procjeni štetu. Ali mi i nismo navikli da se oslanjamo na naše službenike – oni samo traže da se plate porezi, zauzvrat nikako ne pomažući, kada je potrebno", rekao je stanovnik Bejruta.

Libanska vojska je objavila da stalno patrolira porušenim delom Bejruta kako bi spriječila vandalizam i pljačku.