Nakon 21 dana i ukupno 26 programa sinoć je zatvoren 33. „Barski ljetopis“. Šest pozorišnih predstava, sedam koncerata, sedam književnih večeri, jednu izložbu i pet pratećih programa publika je ispratila od 7. do 27. septembra uz strogo poštovanje svih mjera i preporuka Nacionalnog koordinacionog tijela.

Foto: Studio Petović

Najprije su u sali Doma kulture nastupili duvački i gudački ansambl Crnogorskog simfonijskog orkestra. Ovi kamerni sastavi novi su projekat kojim je naš orkestar odgovorio na uslove koje je nametnula aktuelna pandemija. Pred barskom publikom sinoć su izveli atraktivan repertoar sačinjen od Štrausove Uvertire iz operete „Slijepi miš“, Krespove „Američke svite br. 1“ i Pjacolina „Četiri godišnja doba u Buenos Ajresu“. Solistkinja je bila violinistkinja Mirka Šćepanović.

Drago nam je da se vraća interakcija sa publikom. Muzičari to apsolutno cijene i potrebna im je živa svirka kao ova večeras. Kada je riječ o repertoaru bitno je kazati da otkada smo krenuli ovu sezonu u septembru nismo imali uslove za simfonijski orkestar tako da smo se malo snašli u smislu kamernih ansambala što uopšte nije loše za članove orkestra. Ovaj projekat smo spremili da bismo imali i duvače i gudače na sceni.. Ovo je program koji je atraktivan za njih, a i interesantan i za publiku zbog čega mi se čini da je ovo najbolji način da se publika sretne sa simfonijskim orkestrom, ako već nije u punom sastavu, objasnila je Šćepanovićeva.

Nakon koncerta ispraćenog dugim aplauzom publika se izmjestila u dvorac Kralja Nikole u kome je održana završna konferencija „Festivali u doba korone“. Konferencija je otvorena ranije na Kotor Art-u, potom se nastavila u sklopu FIAT-a, da bi se završnica održala upravo u Baru. Svoja gledišta o završenoj sezoni primorskih festivala, radu u odnosu na okolnosti epidemije, funkciji festivala i okupljanju publike u doba krize, poziciji glumaca i planovima za dalje, govorili su: Dragica Milić, direktorica Direktorata za kulturno-umjetničko stvaralaštvo u Ministarstvu kulture, Milena Lubarda Marojević, direktorica Budva Grad teatra, Zoran Rakočević, ispred festivala „Korifej“, potom Žana Gardašević Bulatović, u ime Udruženja glumaca Crne Gore i Vesna Vujošević Labović, selektorka pratećeg programa u „Ljetopisu“. Domaćin večeri bila je Ksenija Popović. Sumirajući utiske o ovogodišnjoj sezoni svi su složili najprije oko veličine izazova sa kojima se suočila crnogorska kulturna, odnosno festivalska scena.

Mi smo se pripremajući „Ljetopis“ našli u velikoj nedoumici prije nego što smo ipak odlučili da festival održimo u prisustvu publike. Najprije smo prekinuli Zimsku scenu. Planirali smo veliki festival za ljeto, ali smo nakon proglašenja pandemije te planove odbacili i napravili drugu koncepciju, da bismo na kraju održali festival po trećem konceptu. Mi smo održavanje festivala poistovijetili sa činom hrabrosti koja je neophodna za ono što vjerujemo da predstavlja borbu za kulturu i umjetnost u vremenu u kome se to pomalo zaboravilo. A onda smo naravno sebi postavili pitanje zdravlja ljudi, koje je najvažnije. Mi smo zaista imali sreću što u Baru imamo svu moguću infrastrukturu koja nam je omogućila da maksimalno ispoštujemo sve mjere, kazala je Ksenija Popović.

Kako je sve to izgledalo iz ugla krovne institucije za kulturu u Crnoj Gori – Ministarstva objasnila je Dragica Milić.

U samom startu je bilo dosta nepoznanica, nesigurnosti i dilema. Pitali smo se šta možemo da uradimo da se ovo prevaziđe. Prva naša reakcija, u trenutku proglašenja pandemije bila je objavljivanje javnog konkursa za pomoć nezaposlenim umjetnicima jer smo smatrali da je njima, budući da su bez stalnog angažmana, tada ipak bilo najteže. U martu smo dakle podržali 150 samostalnih umjetnika iz svih oblasti. Bioskopski prikazivači su takođe bili u identifikovanoj grupi ugroženih takođe. Tako je izvjestan dio sredstava neplanirano otišao na taj konkurs i zbog toga smo i kasnili sa redovnim godišnjim konkursom. Nakon ublažavanja mjera kontaktirali smo sve producente i kreatore programa da nam se jave sa novim predlozima, jer se sve moralo mijenjati. Ipak, postoji pozitivna strana ove situacije. Naime, ove su godine svi festivali i manifestacije morale uključiti crnogorske umjetnike i stvaraoce i mislim da je to koncept na kome i dalje treba insistirati. Oni i ubuduće treba da budu okosnica programa svakog festivala, naravno ne sporeći potrebu da se razvijaju i drugi modeli saradnje sa regionom, Evropom i svijetom, zaključila je Milićeva. 

Foto: Studio Petović

Na konferenciji su istaknuti i drugi problemi koje su ove okolnosti izbacile na vidjelo. Glumica Žana Gardašević Bulatović istakla je da je sve ovo pokazalo koliko je neophodno da se što prije riješi i pitanje nezavisne scene i umjetnika na koje se programski moglo osloniti u ovoj situaciji da ima uslova za njihov rad. Rakočević je, nadovezujući se na tu temu dodao da bi upravo nezavisna scena mogla biti naša budućnost i da je ne treba potcjenjivati.

Na kraju se postavilo pitanje – šta i kako dalje? Šta raditi sa skoro 200 festivala koje Crna Gora na godišnjem nivou ima? Da li mogu opstati oni manji? Da li je racionalno i razumno tokom naredne godine za koju se predviđa ekonomska kriza organizovati sve velike primorske festivale sličnog koncepta posebno? Ili je možda dobro tražiti zajednički model saradnje koji neće neutralisati identitet svakog, ali hoće omogućiti njihovo lakše preživljavanje tokom 2021. godine? Koje modifikacije neće naškoditi kulturi i uskratiti publici ono što joj pripada? Na ta i sva druga pitanja tek treba odgovoriti.

„Barski ljetopis“ zatvoren je uz konstataciju da je pred kulturom i umjetnošću veliki izazov, ali i da ne fali entuzijazma i energije da se on prevaziđe što su pokazali uspješno održavši festival, uz poštovanje svih ograničenja. Organizacioni tim iskazao je i veliku zahvalnost publici koja je uz maksimalnu disciplinu pokazala interesovanje i ispratila svaki program 33. izdanja festivala.