“Moja borba za potomstvo traje već 15 godina. Prije tog vremena mi je uspostavljena dijagnoza (hipogonadnotropni hipogonadizam). U početku je bilo veoma teško prihvatiti samu pomisao da nešto nije u redu, i da dani budući donose borbu”.

Foto: privatna arhiva - s lijeva na desno: Žana, Boba i Katarina

Ovako za Kolektiv počinje svoju priču Boba Aleksić, žena koja i dalje vodi bitku kako bi se ostvarila u najljepšoj ulozi koju život donosi – ulozi majke.

“Prvo borbu da prihvatim i suočim se sa samom dijagnozom, a onda i onu jos težu bitku, bitku za potomstvo. Pregledi, nalazi i veći dio liječenja koje sam čak morala i u inostranstvu da radim ne pokriva Fond zdravstva, pa sam sama morala sve da plaćam, što je još jedna otežavajuća okolnost. Dugo sam se stidjela svoje dijagnoze, nijesam o tome htjela da pričam”, ističe Boba za naš portal.

BITKA OD KOJE SE NE ODUSTAJE

Njena prijateljica Katarina Prvulović, takođe je vodila svoju bitku za potomstvo.

Čak 10 godina se borila da se ostvari kao majka, a nakon četvrte vantjelesne oplodnje, njena želja je konačno postala i stvarnost – ona i njen suprug su postali roditelji preslatke Kaline.

“Borba za potomstvo bila je jako iscrpljujuća - trebalo je prvo izdvojiti velika finansijska sredstva jer plaćalo se odmah, a Fond je refundirao nekoliko mjeseci kasnije i to ne cjelokupan iznos. Zatim puno strpljenja, iščekivanja, odricanja pa samim tim i živaca. Danas imamo Kalinu staru šest i po godina, srećni smo i uživamo jer smo se ostvarili Bogu hvala u ulozi roditelja, ali isto tako ne zaboravljamo ono kroz šta smo prošli”, naglašava Katarina za Kolektiv.me.

Jedna od njih je i Žana Mihaljević, koja ne odustaje od želje da postane majka i ostvari se u najljepšoj ulozi…

Ipak, sve one se susrijeću ili su se na tom putu susretale sa nepremostivim problemom – mali broj vantjelesnih oplodnji koje plaća Fonda zdravstva.

Stoga su se upravo Žana, Boba, Katarina i Marina udružile, i osnovale Fondaciju “I ja želim da budem mama”, kako bi podigle svijest o ovom društvenom problemu i svojim djelovanjem učinile da se mnoga “goruća” pitanja što prije riješe. 

“Vantjelesna oplodnja nije sramota, već put do najveće sreće. Šta znači biti strpljiv i hrabar, znaju one majke koje se nisu slomile nakon prvog, drugog ili trećeg ili X pokušaja vantjelesne oplodnje. Fondacija “I ja imam pravo da budem mama” je prvo udruženje u ovoj regiji ovog tipa, koja želi da svima pruži priliku da pomognete sebi na najbolji mogući način. Mi nijesmo doktori – kroz sve ove probleme sa kojima se suočavamo prošle smo i mi kao VTO pacijenti. Ovo radimo zato što smo i sami sve prošli, ali na tom putu nismo imali nikog ko ima iskustva i zna šta treba da radimo da nam pomogne”, objašnjava Žana za Kolektiv.me.

Foto: privatna arhiva

Često kaže nailaze na osudu okoline, potpuno su marginalizovane i kroz sve prolaze same.

Prije svega, Zakon je takav da ih ograničava u velikom broju segmenata. Npr., imaju samo tri pokušaja vantjelesne oplodnje o trošku države, a nije mali broj parova koji ne nastave sa daljim procesima, zbog finansija.

Zbog toga su hrabre žene putem Fondacije riješile da se čuje i njihov glas, kako bi progovorile o problemu koji je odavno prešao granice ličnog.

“Fondacija "I ja imam pravo da budem mama" se zalaže za veći broj vantjelesnih oplodnji na račun Fonda zdravstva Crne Gore, uvoz doniranog genetskog materijala (jajnih ćelija, spermatozoida, embriona), otvaranje jednog modernog Centra za VTO sa registrom podataka, psihološkom pomoći, besplatnom SOS linijom, omogućiti doktorima da sprovode VTO sa doniranim genetskim materijalom, VTO sa citoplazmom, podmlađivanje jajne ćelije, Tandem VTO sa sopstvenim i doniranim jajnim ćelijama 2 u 1 program, vantjelesna oplodnja sa PGS i PGD - preimplatacioni genetski skrinig i genetski nalaz embriona, kao i druge savremene metode”, kaže Žana za naš portal. 

Foto: privatna arhiva

LJUDSKA POMOĆ I PODRŠKA LJEKARA

Fondacija “I ja imam pravo da budem mama” pruža, mišljenja, savjete i podržavaju jedni druge na zajedničkom putu.

Tu je i mogućnost da žene jedna s drugom razgovaraju o svom iskustvu, sa vrhunskim doktorima, sa svim roditeljima koji pružaju nevjerovatnu podršku, i to je najbolje, kako ističe naša sagovornica, terapeutsko iskustvo.

U ovoj borbi nijesu same, pa nam Žana napominje da su ih podržali i brojni ljekari, stručnajci u svojoj oblasti.

“Želim da istaknem da u ovoj borbi nijesmo sami, kao pacijenti već imamo nesebičnu i nadasve ljudsku pomoć i podršku doktora koji su ujedno i "kreatori sreće i života", doktori VTO Crne Gore, dr Motrenko, dr Čejović, dr Lazović, dr Crnogorac, dr Janjić tim doktora iz bolnice Kodra i doktori iz Praga dr Sonja Lazarovski i drugi. Za sada u Zakonu su odobrena tri pokušaja VTO na račun Fonda zdravstva i starosna dob žene je do 44 godine. Premalo je pokušaja, slijedimo primjere zemalja regiona i Evrope. Nemojmo da  diskriminišemo žene po dobi rađanja, i bake i prabake su nam još u prošlom vijeku rađale sa 55 i to izreda po petoro, šestoro djece. Borimo se za jednaku šansu da i mi pokušavamo koji želimo i možemo. Želim da vam kažem da je statistika o neplodnosti na niskom nivou. Nepostojanje Nacionalnog registra čije je osnivanje i jedan od ciljeva Fondacije, otežava dolaženje do statističkih podataka parova/pojedinaca koji se bore sa neplodnošću. Ne postoje podaci o muškom sterilitetu. Ne postoje podaci o parovima koji su se ostvarili kao roditelji putem VTO. Nepoznanica je i koliko parova odlazi u inostranstvo da bi se pokušali ostvariti kao roditelji, tu imamo i još jedan važan problem, a to je doniran genetički materijal za parove/pojedince koji su prinuđeni zbog bolesti i nemogućnosti koristiti. Podataka je malo, a problema sa kojima se parovi/pojedinci susrijeću je mnogo”.

Foto: privatna arhiva

“JA KAO I SVAKA MAJKA, ŽELIM DA IMAM SVOJE DIJETE”

Pokrenuta je i peticija “Pravo na više besplatnih oplodniji u CG” i odziv je više nego iznenađujući.

Stižu im i brojne poruke ohrabrenja, a tu je i broj telefona Fondacije 068 045 456, koji neprestano zvoni.

Žana nam otkriva samo neke od poruka koje svakodnevno dobijaju.

"Još uvijek sanjam, nadam se da ću iz ovog petog pokušaja izaći kao pobjednik, sa bebom u rukama. Hvala svima koji nas podržavaju i razumijevaju. Hvala i onima koji ne razumiju, nekad nam i oni daju snagu. Borite se žene, šaljem vam velik zagrljaj i poljubac “; "Želja i nada nas čine jakim, ali uz podršku društva bićemo još jače. Podržite nas uspjećemo! Nek svaka mama pruži ruku budućoj mami!"; "Još uvijek sanjam, nadam se  da ću doživjeti radost u liku jedne djevojčice ili dječaka koja mi u osunčanom parku nasmijano i srećno trči u zagrljaj. Da, sanjamo. Da li ćemo ikad dosanjati? Drage žene, borimo se da naš san postane stvarnost!"; "Ja kao i svaka majka, želim da imam svoje dijete, o tome sanjam godinama, nadam se da će mi treći postupak uspjeti”.

Hrabre žene ne odustaju tek tako.

Dijete u naručju i njegov zagrljaj nemaju cijenu, oni nijesu broj, statistika, za njih ne smiju da postoje granice.

Žana, Boba, Katarina i Marina nastavljaju svoju misiju, i potrebna im je podrška cijelog društva.

“Na kraju želim da dodam da će svaka beba rođena iz VTO procesa u Crnoj Gori biti beba Fondacije. Pitanje državi Crnoj Gori, šta ćete uraditi po pitanju rješavanja problema neplodnosti i jednakih prava na potomstvo? Poruka Fondacije je "Hajde da ukinemo brojčanost, jer mame nisu broj", zaključila je Žana za Kolektiv.me.

Marija BOJOVIĆ