Imajući u vidu razvoj savremenog društva koje podliježe digitalizaciji, uočavamo da brojni zanati gube na vrijednosti i „padaju u zaborav“.

Foto: Kolektiv.me

Jedan od njih jeste zanat sajdžije. U maloj časovničarskoj radnji posjetili smo Dušana Pejovića, poslednjeg sajdžiju Sat – kule u Podgorici.

Svakodnevno okružen satovima, naoružan strpljenjem, uvijek sa osmijehom dočekuje svoje mušterije. Kako kaže Dušan, ono što odlikuje dobrog sajdžiju jeste preciznost, vremenska distanca rada i upornost.

„Mogu slobodno reći poslije mog višedecnijskog rada, da je bitno i iskustvo u ovom poslu“, rekao je Pejović za Kolektiv.me.

Foto: Kolektiv.me

Ovaj 70-godišnji sajdžija se prisjeća vremena kada je počeo da se bavi zanatom.

"U mom vremenu su bili mehanički satovi, i to je potpuno različito od današnjih kvarcnih, baterijskih satova. Na baterijske satove može svako da nauči, da promijeni čitavu mašinu, bateriju i on će da radi“.

Ti predmeti koji krase zidove njegove radnje su stari i više od jednog vijeka, a imaju neprocjenjivu vrijednost. Stari satovi predstavljaju kvalitet jednog vremena, a njihovo popravljanje je za Dušana pravi užitak.

"Mehanički sat ima neku svoju dušu! Ima zupčanike i mehanizam koji se moraju održavati“, istakao je Pejović za naš portal.

Da mladi sve manje imaju želju za ovakvim poslovima, svjestan je i jedan od rijetkih majstora ovog zanata. Nažalost, kako tvrdi Dušan, u Crnoj Gori se zanati mogu samo naslijediti.

"Mladi nisu zainteresovani. Moj sin je naslijedio posao i uči od mene. Uopšte nema zanata više, ne samo sajdžije nego inače“, kazao je Pejović za Kolektiv.me.

Foto: Kolektiv.me

Sahat kula Adži Paše Osmanagića u Podgorici, podignuta je 1667. godine. Preživjela je bombardovanja, i postala pravi simbol Stare Varoši u Podgorici. Kao svjedok brojnih istorijskih dešavanja, uključujući Prvi i Drugi svjetski rat, ova kula i dalje opstaje.

Sahat kula je, takođe, sačuvana u mnogim pjesmama o Staroj Varoši. Među njima su i stihovi Zorana Kalezića: „Ostala je, ali ćuti ta visoka Sahat kula. Eh, da može da nam priča ono što je davno čula“.

Sam postupak održavanja mehanizma sata nije bio tako jednostavan. Sat su dugo vremena navijali Bajo Stanić i Marko Đonović, nakon kojih je to Dušan radio punih 15 godina.

Foto: Kolektiv.me

"To je bio malo težak posao, pa smo u dogovoru sa tadašnjim gradonačelnikom Mugošom prebacili na elektronski. Mehanizam je ostao tamo, samo ga sateliti navijaju“, rekao je Pejović za naš portal.

Glavni grad je prihvatio njegov predlog i odlučio da sat na Sahat – kuli bude satelitski navijan. Ostalo je sve isto, stari mehanizam je još uvijek u kuli, pa samim tim i dalje čuva svoju autentičnost.

"Idealno je tačan, ali su problem kazaljke. Iz razloga što stane ptica na kazaljke i pomjeri ih dolje“, dodao je Pejović.

Tokom ovog perioda, mnoge su se nedaće pojavljivale u poslu. Jedna od njih jesu trošne drvene stepenice unutar Sahat – kule, koje su zahtijevale veliku opreznost.

"Stepenice su bile trošne, pa me bilo strah da pošaljem nekoga da održava sat umjesto mene, da ne padne. Zato je bolje što se sada satelitski navija. Što se tačnosti tiče, sada radi idealnije nego prije. Jer se ne mora mehanika podmazivati i održavati“, zaključio je Pejović za Kolektiv.me.

Milena VUJAČIĆ