Ljubitelji prirode, alpinizma, planinarenja, neustrašivi Cetinjani, otac i sin željeli su da, 2020. godinu „zaokruže“ na poseban način.

Foto: privatna arhiva

Rajko i Dejan Popović iz aplinističkog kluba „Slobodni penjači Cetinje“, stoga su riješili da plan „star“ dvije godine konačno realizuju, i to na Bobotovom kuku na Durmitoru.

To možda i ne bi zvučalo toliko posebno, da nije bila u pitanju zima, decembar mjesec i neizbježni snijeg.

A cilj, nimalo lak – postaviti kamp na vrhu Bobotovog kuka, i tu povesti noć.

Ipak, riješili su da krenu.

„Na ideju smo došli još prije dvije godine. Kako smo do sad imali mnogo zimskih avantura na Prokletijama, Durmitoru, Lovćenu, u kojima je naravno uključeno i bivačenje na raznim pozicijama, pogotovo kada penjemo prvenstvene smjerove, sinula nam je ideja da postavimo kamp na vrhu Bobotovog kuka. Time smo željeli da dokažemo sebi da je izvodljivo i na tako skučeno, vjetrovito mjesto provesti noć, a sve sa ciljem da poslije ove avanture budemo spremniji za buduće ekstremne avanture koje nam slijede. S tim što je ovaj kamp i avantura dosta blaga, kakve avanture zimi izvodimo na Prokletijama“, otkriva Rajko u razgovoru za Kolektiv.me.

Foto: privatna arhiva

I avantura je mogla da počne.

Kada su stigli do skretanja za Trsu, automobilom dalje nijesu mogli. Ostavljaju automobil, pakuju opremu i sa 20 kilograma na sebi, kreću ka masivu Durmitora.

Čekalo ih je najmanje 10 kilometara pješačenja i 1500 metara visinske razlike.

„Pripreme nijesmo imali, jer konstantno smo u veoma dobroj fizičkoj spremi. Tokom cijele godine imamo razne aktivnosti u prirodi, u svim godišnjim dobima; alpinizam, kanjoning, speleologija, freeride, sportsko penjanje, planinsko trčanje. U ovoj avanturi smo bili Dejan i ja. Inače, najzastupljenija ekipa kada su najekstremnije avanture u pitanju. Pored nas dvojice, često sa nama u ekipi su moj drugi sin Vuk i Marko Krivokapić“.

Foto: privatna arhiva

Što su se više približavali vrhu, snijeg je bio sve veći, a zima sve oštrija.

Željeli su da do vrha stignu prije mraka, a to uopšte nije bilo jednostavno, zbog teškog terena koji je trebalo savladati. Nakon pješačenja, čekao ih je alpinistički dio.

Otac i sin su se istovremeno penjali, na međusobnoj udaljenosti od oko 30 metara, a sve kako bi dobili na vremenu i što prije uspeli do vrha.

A kada su stigli na vrh, nakon nekih sedam sati pješačenja, temperatura je iznosila -12 stepeni.

Foto: privatna arhiva

Rasklopili su šator, od snijega napravili zaklon od vjetra, i uz šolju toplog čaja uživali u čarobnom momentu netaknute prirode, na 2523 metra nadmorske visine - najvišem vrhu Crne Gore.

„Spavati na samom vrhu Bobotovog kuka je, najljepši mogući osjećaj koji smo doživjeli poslije 10 kilometara prćenja. Taj osjećaj slobode, spokoja, sadašnjeg trenutka nas podsjeti kako je život izvanredan, ako ga čovjek živi slobodno van ustaljenog ritma. Vremenski uslovi su bili dosta dobri, baš onakvi kako je bilo u vremenskoj prognozi. Sunčano sa malo oblačnosti i blagim vjetrom“, ističe Rajko za Kolektiv.me.

U 07h ujutro, dočekao ih je spektakularan pogled: izlazak sunca i momenat koji je teško dočarati fotografijama.

Snijeg, prelamanje sunčevih zraka na horizontu, dok u daljini kotline i doline prekrivene maglom upotpunjuju svu čar netaknute prirode.

Foto: privatna arhiva

Foto: privatna arhiva

Foto: privatna arhiva

Foto: privatna arhiva

Rajko nam objašnjava da je zbog svoje konfiguracije terena, masiv Durmitora savršen za alpinističke avanture, kako zimi, tako i ljeti.

„Uopšte masiv Durmitora obiluje sa takvom konfiguracijom terena, da je idealan za naše alpinističke avanture u zimskim i ljetnim uslovima. I što ima još toga da se penje prvenstveno, pa eto i tom rutom kojom smo se popeli južnom stranom je prvenstveno“.

Foto: privatna arhiva

Alpinistički klub „Slobodni penjači Cetinje“, ima mnogo planova za godinu pred nama.

U jeku epidemije koronavirusa bilo je teško bilo šta organizovati, ali sada mogu da se fokusiraju barem na poduhvate u našoj zemlji. Prokletije su prve na listi, a cilj je jasan – osvojiti vrh ove planine u zimskim uslovima.

To još uvijek nikome nije pošlo za rukom.

„Prvi cilj ove godine je krajem januara ili početkom februara vrh na Prokletijama koji još nije ispet u zimskim uslovima, a njegova sjeverna strana kojom ćemo i da penjemo nije ispeta ni ljeti ni zimi. To je veoma ekstreman smjer od nekih 700m vertikalnog penjanja u stijeni, snijegu i ledu. Za dalje ciljeve van zemlje sve zavisi od korone“, zaključio je Rajko Popović za Kolektiv.me.

Marija BOJOVIĆ