"Iza određene tačke ne postoji mogućnost povratka. Do te tačke treba doći..."

Foto: Ilustracija, Pixabay

Svaki pravovjerni čitalac Franca Kafke iskoristiće sve prilike koje mu se pružaju na dnevnom nivou da u realnom svetu primjeti kako amaterski oponaša davno zapisane, mračne vizije stvarnosti ovog pisca, piše Kultiviši se.

Kafka je majstor preciznog stila. Svaka njegova rečenica ostavlja utisak pažljivo brušenog predmeta uglačanih uglova, a opet savršeno oštrog. Ima citata koje je nemoguće razumjeti izvan konteksta. Citati Franca Kafke nisu te vrste. Pojedini pisci kao da pišu da bi bili citirani.

Dakle, dobrog kafkijanca ne mogu iznenaditi politički potezi vlada, apsurdni potezi birokratija, prevejane igre direktora kompanija. On je sve to već vidio. Stvarnost amaterski oponaša Kafkino djelo i čini se da bi trebalo da se radujemo što je tako. Ili ga prevazilazi i u tom slučaju konstatujemo kako je opasno dijeliti sa drugima svoje metafizičke košmare – jer ko zna kada će đavolu ponestati ideja.

U svakom slučaju, kod Kafke se uvijek najmanje primjećivao taj veličanstveni metafizički zamah do kojeg su došli samo najposvećeniji. Sva ona anticipiranja represivnih metoda političkih sistema i užasa rata i logora za Kafku su predstavljala samo vizualizaciju metafizičke zebnje.

Ta zebnja je onaj osjećaj koji imamo kada naizgled sve ide dobro, a u nama duboko osjećamo i dalje istu prazninu koju ničim nećemo moći da ispunimo. 

A nju odlično ilustruju i ovi citati Franca Kafke:

- Vmerovati u progres ne znači i vmerovati da je ikakav progres do sada načinjen.

- Mladost je srećna zbog sposobnosti da vidi ljepotu. Svako ko sačuva sposobnost da vidi ljepotu neće nikada ostariti.

- Čovjek akcije silom ubačen u državu misli biće nesrećan sve dok ne pobjegne iz nje.

- Nije neophodno da izađeš iz kuće. Ostani za svojim stolom i slušaj. Ne moraš čak ni da slušaš, samo čekaj. Ne moraš čak ni da čekaš, samo sjedi sam. Pred tobom će se pojaviti svijet bez maski, kao nikome drugom, i u ekstazi se grčiti pred tvojim nogama.

- Moji parnjaci sebi pronalaze društvo pomoću alkohola, on ih čini društvenim. Ja, pak, ne mogu da koristim droge da bih prevario svoju samoću – ona je sve što imam – a kada prođe dejstvo droga i alkohola i moji parnjaci imaće to isto.

- Najbolje što čovjek može da učini s domovinom jeste da je se odrekne.

- Iza određene tačke ne postoji mogućnost povratka. Do te tačke treba doći.

- U čovjekovoj borbi protiv svijeta, kladi se na svijet.

- Svaka revolucija ispari i iza sebe ostavi samo šljam nove birokratije.

- Svi mi imamo krila, ali ona nam nisu ni od kakve koristi. Kada bismo ih mogli počupati, to bismo i uradili.

- Ljudi govore glasno i dugo, a u cilju da bi rekli što je manje moguće. Stvarna istina i interesantne stvari intrigiraju iz pozadine, a o kojima ni riječ nije spomenuta.

- Put od pojave do stvarnosti često je veoma težak i dugačak, a mnogi ljudi su veoma loši putnici. Moramo da im oprostimo kada se teturaju i udaraju nas, kao da udaraju u zid.

Izvor: www.telegraf.rs