Holandski naučnici koristili su kamere kako bi uporedili ponašanje ispitanika kada su govorili istinu i kada su izgovarali sve veće laži.

Foto: Ilustracija, Pixabay

Mnogi ljudi mogu vješto da razaznaju kada ih neko blizak laže, ali to je teško prepoznati kod nekog sa kim ne komuniciramo često. Ipak, naučnici su otkrili kako bi jedna jednostavna navika mogla biti očigledan znak da nam neko ne govori istinu.

Kada lažemo, mozak je opterećen jer pokušava zadržati masku da je sve u redu. To znači da misli koje kontrolišu naš govor tijela, nesvjesno pribjegavaju oponašanju onoga što vidimo budući da to znači manje mentalnog napora za nas.

Holandski naučnici sa Univerziteta Erasmus Universiteit Rotterdam proučavali su učinak laži i istine na govor tijela i pokrete. Snimali su ponašanje ispitanika kada su govorili istinu, a zatim su ga upoređivali sa ponašanjem kad su izgovarali laži.

Zaključili su kako je "mozgu teže da laže nego da kaže istinu pa kada lažemo oponašamo svoje žrtve". Stručnjaci su dokazali da je taj obrazac ponašanja postao još uočljiviji kada su ispitanici lagali svoje partnere, posebno kada su izgovarali velike laži.

Rezultati studije pokazali su da se oponašanje govora tijela povećalo što je izgovorena laž bila veća.

“Naša su otkrića u skladu sa širom postavkom da se ljudi oslanjaju na automatizirane procese poput imitacije kada su pod kognitivnim opterećenjem. Laž je kognitivno zahtjevnija od izgovaranja istine. Neverbalna koordinacija zanimljiv je znak prevare jer se njena pojava oslanja na automatske procese i stoga ju je teže namjerno kontrolisati”, pojasnili su naučnici.

Dakle, što više razmišljamo o lažima, to naš govor tijela više automatski oponaša osobu koju pokušavamo da prevarimo.