Vječiti dječak, veliki čovjek, prijatelj svakog djeteta, simbol našeg djetinjstva, sve to je on…Dragan Radulović.

Foto: Screenshot, Hor Zvjezdice Podgorica/You Tube

Sjutra se navršava 19 godina od smrti jednog od najvećih crnogorskih pjesnika Dragana Radulovića.

Dragan je rođen u Nikšiću, 1. maj 1951, preminuo je u Podgorica, 7. februar 2002. Bio je najznačajniji savremeni crnogorskih pisac za djecu. Osim književnim i televizijskim radom, bavio se fotografijom i slikarstvom.

Njegova poezija je zastupljena u antologijama, čitankama i školskoj lektiri, a prevedena je na više stranih jezika. Objavio je preko dvadeset knjiga za djecu i odrasle.

Zapažene rezultate ostvario je i kao urednik Redakcije programa za djecu i mlade Televizije Cme Gore. Njegove dokumentame emisije za djecu „Velike nevolje malog Borisa”, „Ljubica ljubičica”, „Gorki slatkiši”, „Kolijevka”, i brojne druge priče o sudbinama djece iz ciklusa „Mali veliki”, obišle su svijet i okićene su značajnim nagradama i priznanjima.

Osim književnim i televizijskim radom, bavio se fotografijom i slikarstvom. Samostalno je izlagao u Podgorici, Novom Sadu, Budvi, Kotoru, Kraljevu, Tivtu…

Dragan Radulović bio je urednik nekoliko časopisa za najmlađe, inicijator i voditelj brojnih muzičkih i drugih festivala za djecu.

Za generacije djece Dragan je bio nezaboravni pjesnik njihovog odrastanja, a kritika mu je dala mjesto među čuvenim dječjim pjesnicima.

Radulović je prije nekoliko godina dobio ulicu u Podgorici, od Moskovske ulice do Bulevara revolucije. Takođe, otvoren je i vrtić u Glavnom gradu koji nosi njegovo ime.

Najznačajnije nagrade koje su mu dodijeljenje su Zmajeva za izuzetan stvaralački doprinos savremenom izrazu u književnosti za djecu, 1992. godine, Trinaestojulska nagrada za najveće domete u oblasti kulture i umjetnosti, 1993. godine, 18. septembar, Nagrada oslobođenja Nikšića za vanredno zalaganje i postignute rezultate u oblasti književnog stvaralaštva, Ratkovićeva nagrada, 19. Decembar, Nagrada oslobođenja Titograda za najbolje ostvarenje iz oblasti umjetnosti, 1988. godine. Nagrada UNICEF-a dodijeljena mu je 1996. godine.

Dragan se uvijek odnosio brižno, nježno i pažljivo prema svakom živom biću. Bio je prijatelj svoj djeci svijeta.

Uspio je da ostavi dubok trag i da trajno ureže svoje ime vanrednim doprinosom u oblastima kojima se bavio. Prema djeci se odnosio odgovorno i kao pravi roditelj.

Uvijek je pokazivao svoju stranu vječnog dječaka. Tako je naše djetinjstvo učinio bezbrižnim i ostao naš istinski heroj.

“Ako će veliki ljudi i dalje kao u šali
da ubijaju i da oholo vode rat,
ja ću i dalje da ostanem ovako mali
i neću da porastem za inat.

Ako će veliki ljudi cvijeće da kose
i da osomo ruše budućnosti sprat,
ako će u vatru da tjeraju bose,
ja neću da porastem za inat.

Ako će veliki ljudi da obijaju banke,
da samo topove i tenkove voze znat,
ja ću radije da vozim sanke
i neću da porastem za inat.

Ako će veliki ljudi ranjeni da vrište,
mjesto za limunadu da za metke prave automat,
ja ću i dalje da idem u zabavište,
i neću da porastem za inat”.