Prije tačno 60 godina Jurij Gagarin postao je prvi čovjek u svemiru, Moskva je izvojevala prestižnu pobjedu nad Vašingtonom i počelo je novo poglavlje u istraživanju svemira.

Foto: You Tube screenshot/NBS News

Decenijama kasnije mnogi detalji čuvani su u tajnosti od strane sovjetskih vlasti, a evo šest stvari koje treba da znate o ovom istorijskom letu.

Idemo!

Sposobni radnik u čeličani, Gagarin je odabran među hiljadama kandidata nakon što je prošao rigorozna testiranja potrebna za let u svemir. On i još jedan kandidat, German Titov, pokazali su izuzetnu fizičku i psihičku izdržljivost, ali su komunističke vlasti odabrale Gagarina zbog njegovog skromnog porijekla.

Osim odličnih rezultata, Gagarin se takođe izdvojio i po tome što se, navodno, prije ulaska u letjelicu „Vostok“ izuo, što je običaj u Rusiji prije nego što se ulazi u dom.

Prije nego što je 12. aprila 1961. godine poletio sa kosmodroma Bajkonur u Kazahstanu, viknuo je svoju prepoznatljivu uzrečicu: „Poehali“ – što znači „idemo“ na ruskom.

Tri saopštenja i suvozač

Koliko je let bio rizičan, najbolje svjedoči činjenica da su napravljena tri saopštenja za medije – jedno u slučaju pozitivnog ishoda i dva za slučaj neuspjeha. Sreća je, ipak, bila na Gagarinovoj strani tog 12. aprila.

Let je trajao 108 minuta koliko je „Vostoku“ trebalo da napravi krug oko Zemlje.

Zanimljivo je i to da je Gagarin zapravo bio suvozač u „Vostoku“. Letjelicom je upravljano automatski, pošto medicinsko osoblje i konstruktori letjelice nijesu bili sigurni kako će čovjek reagovati na bestežinsko stanje, pa su ručne kontrole bile zaključane kako Gagarin ne bi sam upravljao letjelicom.

Umalo da nije ostao i 10 dana gore

Osim desetina tehničkih problema, letjelica je takođe ušla u Zemljinu orbitu na mnogo većoj visini nego što je bilo planirano.

U slučaju da kočioni sistem nije proradio, Gagarin bi morao da čeka u „Vostoku“ dok ne bi sam pod uticajem gravitacije počeo da pada. Uprkos tome što je letjelica bila snadbljevena sa dovoljno zaliha hrane i kiseonika za 10 dana, veća visina na kojoj se našao značila je da bi Gagarinu nestalo zaliha prije nego što bi se vratio.

Srećom, kočnice su radile.

Nisam špijun!

Gagarin je sletio daleko od planirane lokacije – iz svoje kapsule je iskočio na visini od 7 kilometara iznad regiona Saratov u južnoj Rusiji.

Sletio je na polje gdje je ugledao djevojčicu sa bakom koje su kopale krompir.

U narandžastom kosmonautskom odijelu i sa bijelom kacigom na glavi, dugo se mučio da im objasni da nije strani špijun.

Tradicija uriniranja

Po pričama, prije nego što je poletio Gagarin je zamolio vozača autobusa koji ga je vozio do lansirne rampe da stane da bi mogao da izvrši malu nuždu, a kada ovaj nije stao, Gagarin se olakšao na zadnju desnu gumu.

I ostalo je, što bi se reklo, istorija. Godinama i decenijama kasnije ruski kosmonauti ponavljali su ritual prije lansiranja u svemir, ali bi ustanovljena tradicija mogla uskoro zauvjek da nestane. Novo dizajnirano rusko svemirsko odijelo iz 2019. godine nema šlic, a previše je teško da bi moglo da se brzo skine.

Čovjek iza Gagarina

Iako je Gagarin postao senzacija u SSSR-u i čitavom svijetu, godinama niko nije znao ništa o čovjeku koji je vodio sovjetski program za istraživanje svemira – Sergeju Koroljovu.

Sergej Hruščov, ruski inženjer i sin sovjetskog premijera Nikite Hruščova, tvrdi da je komitet za dodjelu Nobelove nagrade pokušao da Koroljovu dodijeli prestižno priznanje, ali da su sovjetske vlasti to odbile.

Koroljovljev identitet držan je u takvoj tajnosti, da mu je ime otkriveno tek nakon smrti 1966. godine.

Pod njegovim vođstvom, Sovjetski Savez ne samo da je poslao prvog čovjeka u svemir, već kasnije i prvu ženu, a sovjetski kosmonauti obavili su i prvu svemirsku šetnju.