Vjernici pravoslavne crkve danas slave praznik svetog velikomučenika Georgija - Đurđevdan.
Foto: Screenshot, Televizija Hram/You Tube
Đurđevdan je jedna od najčešćih slava kod pravoslavaca i svehrišćanski praznik koji se proslavlja 6. maja, u spomen na jednog od devet velikomučenika i prvih stradalnika za hrišćansku vjeru.
Još sredinom 19. vijeka zapisano je da Sveti Georgije ima veoma specifičan i snažan kult kao "oslobodilac zarobljenih, zaštitnik siromašnih, ljekar bolesnih, borac protiv careva, pobjednik i velikomučenik".
Ovaj praznik, koji se "naslonio" na prethrišćansku mitologiju i starog srpsko božanstvo plodnosti Jarilo, vezan je za zdravlje ukućana, udaju i ženidbu mladih, plodnost stoke i dobre usjeve.
Đurđevdan se u narodu smatra za granicu između zime i ljeta. Za njega se vežu brojni narodni običaji, koji se poprilično razlikuju zavisno od kraja u kome se praznik obilježava.
Ono što je jedinstveno je "Đurđevdanski uranak" - pletenje vjenaca od bilja, umivanje biljem, kupanje na rijeci...
Narod na Đurđevdan, rano prije zore, odlazi u prirodu zajednički na "Đurđevdanski uranak", na neko zgodno mjesto u šumi koje se izabere, na proplanku ili pored rijeke. Za ovo se pripremi jelo i piće, obavezno se pripremi jagnje na ražnju a oni koji su za to zaduženi, odu mnogo ranije na zakazano mjesto i otpočnu sa pripremama tako da se ražanj već uveliko okreće kad ostali dođu. Pjesma, igra i veselje traju često i do podne.
Pošto se ovim praznikom ispraća zima i dočekuje proljeće, a do tada nije valjalo spavati pod otvorenim nebom, ovaj praznik je i "dan okupljanja hajduka". Takozvani hajdučki sastanak, kada bi počeli da se okupljaju odmjetnici da bi zapodenuli borbu protiv Turaka, ili jednostavno pljačkali imućne trgovce i seljake.
Na đurđevdanskim urancima se mladi opasuju vrbovim prućem „da budu napredni kao vrba“, kite zdravcem "da budu zdravi kao zdravac", koprivom "da kopriva opeče bolesti sa njim", i selenom "da im duša miriše kao selen".
Na Đurđevdan ne valja spavati, "da ne bi boljela glava", a ako je neko spavao "onda na Markovdan da spava na tom istom mjestu".
Đurđevdan je danas hrišćanska svetkovina, ali i dalje je sveca u nekim krajevima snažno vezan magijski ritual. Postoji običaj da se tog dana žrtvuje jagnje koje se namenjuje Svetom Đorđu. Krvlju koja se tom prilikom prikupljala nekada su se iscrtavali krstići na čelu, obrazima, bradi i grudima ukućana, pa su se potom spirali “nenačetom” vodom sa izvora.
Vjerovalo se da ovaj ritual ima nevjerovatnu zaštitnu moć i da cijele godine štiti od vradžbina i uroka.
Đurđevdan je nekima "idealan" za izvođenje rituala kojima se skidaju čini, tjera crna magije i otklanjaju uroci nabačeni tokom prethodnih pet mjeseci. U tu svrhu, kazuje Magijski kalendar za srećne dane", najčešće se izvodi “ritualno umivanje”: oko posude u kojoj se farbalo prvo uskršnje jaje (crveno, naravno), obmotaju se stručci kukureka, omana i ljošćana, a potom se u nju naspe voda i ostavi da prenoći na kućnom pragu ili pored neke biljke, tako da se zorom u nju slije i rosa.
Što ne stavite ikonu sv Đorđa, imate na internetu a ne ikonu Isusa ?
Isus ima veći čin od druga Djordja .
KOMENTARI (2)