Jeste li ikada čuli svoj glas na nekom pa se onda iznenadili i pitali se kako je moguće da tako zvučite? Niste jedini. Mnogim se ljudima ne sviđa zvuk sopstvenog glasa.

Foto: Ilustracija, Unsplash

Razlog tome krije se u spoju psihologije i fizionomije ljudskog tijela, piše Zadovoljna.hr.

Kao prvo, zvuk sopstvenog glasa koji čujemo drugačije se prenosi u naš mozak nego zvuk koji nastaje kada govorimo.

Dok slušamo snimak svog glasa, zvuk putuje do naših ušiju – a zbog zvučne energije vibriraju bubnjić i male ušne kosti, koje potom prenose zvučne vibracije u pužnicu, koja stimuliše živčane aksone i tako dolazi do zvučnog signala u mozgu.

S druge strane, dok govorimo, zvuk našeg glasa dopire do unutrašnjeg uha na drugačiji način. Dok se manji dio zvuka prenosi vazdušnom kondukcijom, veći dio sprovodi se unutrašnjim putem direktno kroz kosti lobanje.

Kada čujemo svoj glas dok govorimo, to je zbog miješavine spoljne i unutrašnje provodljivosti, a čini se da unutarnja pojačava niže frekvencije.

Baš zato ljudi svoj glas doživljavaju dubljim i bogatijim kada govore.

Za razliku od toga, snimljeni glas može zvučati tanje i jače, što mnoge ostavlja u nevjerici.

Postoji i drugi razlog zašto slušanje glasa ljudima može biti „razočaravajuće“. To je novi glas, onaj koji otkriva razliku između naše percepcije sebe i stvarnosti.

Budući da je naš glas jedinstven i važna komponenta identiteta, ta neusklađenost mnogima može biti uznemirujuća. Odjednom shvatamo da su drugi ljudi sve vrijeme čuli nešto drugo.