Običaji na svetog Jovana u narodu su brojni, a za to su zaslužni čudotvorno rođenje i život Jovanov.
Foto: Screenshot, Televizija Hram/You Tube
Pravoslavna crkva i njeni vjernici 20. januara proslavljaju jednog od najvećih i najznačajnijih svetaca - Svetog Jovana Krstitelja.
Na ovaj veliki dan svaki vjernik mora da bude svestan jedne velike tajne na koju nas Sveti Jovan sve priziva. To je tajna pokajanja, preobražaja, preumljenja, stavljanja čitavog svog života u "nedra Spasova", da bi nas dalje On vodio, ne dozvoljavajući nam da idemo našim ludim putevima ljudskim.
Sveti Jovan je pokazao kakav čovjek treba da bude, gdje treba da budu njegova htjenja i kakav treba da bude njegov odnos prema Bogu i bližnjem. Sveti Jovan zato kaže: Ti treba da rasteš a ja da se umanjujem - ja sam o Tebi propovijedao, a sada kada si došao, ja se sklanjam u stranu kao onaj prijatelj ženikov, koji stoji na svadbi i raduje se glasu ženikovu, puštajući ipak da on bude u središtu događaja.
Narodni običaji i vjerovanja
U narodu postoji običaj da se ljudi na Jovanjdan bratime i kume, jer se Jovan smatra uzorom karaktera i poštenja.
Vjernici, bilo pravoslavci ili katolici, vrlo često daju Jovanovo ime svojoj djeci. Pravoslavci slave krsnu slavu svetog Jovana, a katolici obično slave imendan.
Jovan Krstitelj se smatra zaštitnikom pjevača, muzičara, krojača, kožara, krznara, vunara, remenara, gostioničara, nožara, brusača, zatvorenika, osuđenih na smrt, uzgajivača ptica, oboljelih od epilepsije, krštenika, Malte, Jordana i velikog broja gradova širom svijeta.
Bio je takve moralne čistote da se prije mogao nazvati anđelom, kako ga Sveto Pismo i naziva, nego smrtnikom.
Na svetog Jovana vjernici, po mogućnosti, u ruke ne uzimaju nož, u znak sjećanja na stradanje Jovanovo.
Djeci se na ovaj dan ne daje ništa što je crvene boje. Ni jabuka, niti sok. Ne jede se i ne pije ništa što je crveno, jer boja simbolizuje nevino prolivenu svetiteljevu krv.
Može li Sv.Jovan pomoći Bečiću da ne izgubi fotelju?
KOMENTARI (1)