Sunce je danas većim dijelom dana štetno, a ono što se mora znati osim „ne izlaziti na sunce od 11 do 16 časova“, jesu sledeće stvari:

Foto: Ilustracija, Pexels

Prije izlaska na sunce, važna je dobra priprema koju treba obaviti sa dvije strane. Prije svega otići kod dermatologa i pregledati sve mladeže. Čak i ono što ne izgleda sumnjivo, može to biti, a sunce će samo pokrenuti žarište ili problem ako već postoji.

Ljudi najčešće smatraju rizičnim samo one mladeže koje sami vide i one koji su im najblaže rečeno ružni (veći, tamniji), ali dermatolozi ne obraćaju pažnju na izgled, već posebnom spravom (dermoskopom) provjeravaju svaki i upozoravaju na potencijalne probleme.

Ovaj pregled neophodno je raditi jednom godišnje pogotovo ako osoba ima svjetlu put i/ili istoriju raka u porodici. On može da prevenira pojavu melanoma, ako se otkrije na vrijeme, ovu malignu bolest moguće je izlečiti u 90 odsto slučajeva.

Po izjavi doc. dr Jean-Luca Bulliarda, profesora Univerziteta u Luizijani, skoro pola slučajeva melanoma koji su otkriveni u svijetu, pronađeni su u Evropi, a 82 odsto slučajeva dijagnostikovano je u razvijenim državama. Najveći procent otkrivenih malignih malenoma je kod pacijenata od 40 do 60 godine.

Druga stvar sa kojom treba početi tri nedelje prije izlaganja suncu jeste konzumacija određenih tableta, preparata koji sadrže biljne pigmente, karotenoide, koje koža posle pretvara u vitamin A. Najpoznatiji od njih je beta-karoten koji je inače snažan antioksidans, a kada se radi o boji kože, on podstiče prirodno tamnjenje, tj. povećava odbrambenu funkciju povećavajući količinu melanina.

Tehnološke inovacije

Pored obavezne opreme za zaštitu od sunca koju čini sveto trojstvo zvano šešir, naočare i bela ogromna majica od gustog pamuka, na tržištu su se pojavili i kupaći kostimi koji ne propuštaju sunčeve zrake. Revolucija u zaštiti kože jeste flaster/UV naljepnica tanja od prosječne debljine dlake, koja je u stvari rastegljivi senzor za kožu. Oblikovan je za praćenje izloženosti kože UV zracima, a ujedno je i povezan sa mobilnim telefonom koji korisnika obavještava o sigurnoj izloženosti i zaštiti od sunca. 

Često se proizvod za zaštitu od sunca ne potroši za jednu sezonu, što je u stvari pogrešno. Od trenutka kada se otvori, on je valjan još godinu dana, tj. na sledećem odmoru neće uraditi posao za koji je namijenjen. Većina ljudi nanosi malo proizvoda misleći da je to dovoljno ne računajući na znojenje, kupanje i otiranje određene količine o odjeću. Prava mjera je 2 mg po cm2 kože, tj. oko 30 ml za cijelo tijelo i lice.

Istina je da ljudi ne nanose toliko, već samo četvrtinu od potrebne količine, što nije dovoljno. To je kao da su se zaštitili gazom. Kada je o losionu riječ, pošto je ređe teksture, potrebno je otprilike jednu supenu kašiku proizvoda naneti na lice i šest supenih kašika na tijelo. Sprej bi trebalo naprskati 13 puta na jednu zonu, a stikom preći četiri puta osjetljive regije: predeo oko očiju, ožiljke, crvenila i osipe. Kada govorimo o mlijeku, jedna mera je od korena dlana do vrha srednjeg prsta, a raspored je sledeći: po jednu mjeru treba koristiti za lice, vrat i ruke, dvostruku za stomak, leđa i noge. Takođe, proizvod za zaštitu kože od sunca treba nanositi svaka dva sata.

Hemijsko vs. fizičko

Proizvodi za zaštitu kože od sunca funkcionišu po jednom od dva principa: fizičke ili hemijske zaštite. Oni sa fizičkom zaštitom sadrže mineralne sastojke kao što su titanijum dioksid ili cink oksid, ostaju na površini kože i tako odbijaju UV zrake od kože, tj, služe kao neki vid blokatora. Njihova dobra strana je ta što štite i od UVA i od UVB zraka, funkcionišu od trenutka nanošenja, tj. nema potrebe za čekanjem da koža upije proizvod, bolji su za osetljivu kožu, ako je osoba u stanju mirovanja duže ostaju na koži, manje zapušavaju pore, te su bolji i za kožu sklonu aknama. Sa druge strane, vrlo lako se skidaju znojenjem, trljanjem, što znači da ih treba nanositi češće, na koži ostavljaju tragove, takođe i gušći film pa povećavaju znojenje pogotovo tokom fizičkih aktivnosti, isto tako, preko njih je dosta teško naneti šminku.

Proizvodi koji sadrže zaštitu na principu jedinjena sa ugljenikom kao što su oksibenzon, oktil metoksicinamat, oktil salicilat i avobenzon prouzrokuju hemijsku reakciju koja transformiše UV zrake u toplotu i potom tu toplotu koža upija. Njihova dobra strana jeste to što su tanji/ređi, tj. formula se lakše raspoređuje po koži i svakodnevno nošenje je svakako udobnije. Najčešće su ove formule obogaćene peptidima i enzimima koji dodatno hrane kožu. Njihova loša strana je ta što im je potrebno oko dvadeset minuta da počnu da djeluju, a što je veći faktor, veći je rizik od iritacije osetljive kože, zapušavaju pore na masnijim tipovima kože, a ako putem znoja dospeju u oči, izazivaju peckanje. Trenutno i među stručnjacima traju debate koja je od ove dve zaštite bolja, ali se svi slažu oko jednoga - djeci treba nanositi fizičke blokatore i to što češće.