Ponoć dolazi malo ranije jer se Zemlja brže okreće! Šta se događa?

Foto: Ilustracija, Pixabay.com

Ako vam se čini da vrijeme leti brže nego ikad, okrivite revoluciju. Naime, 29. juna Zemlja je zabilježila neobičan rekord: najkraći dan od 1960-ih, kada su naučnici počeli da mjere rotaciju planeta atomskim satovima visoke preciznosti.

Uopšteno govoreći, Zemlja napravi jedan puni krug oko svoje ose svaka 24 sata. Taj jedan obrt označava dan i pokreće ciklus izlaska i zalaska sunca koji je oblikovao obrasce života milijardama godina. Ali 29. juna, ponoć je stigla 1,59 milisekundi prije očekivanog. Proteklih nekoliko godina svedočimo nizu rekorda, pri čemu su kraći dani sve češće zabilježeni. U 2020. na Zemlji je bilo 28 najkraćih dana u proteklih 50 godina, a najkraći od njih, 19. jula, bio je kraći je 1,47 milisekundi od 86.400 sekundi koliko čini 24 sata. Rekord od 29. juna bio je blizu ponovnog obaranja prošlog mjeseca, kada je 26. jula dan trajao 1,5 milisekundi kraće.

Dakle, planeta ubrzava? No, dugoročno gledano, upoređujući s geološkim razdobljem uspona i pada dinosaurusa, Zemlja se zapravo okreće sporije nego prije. Kad bi vratili sat 1,4 milijarde godina unatrag dan bi trajao manje od 19 sati. U prosjeku, dakle, dani na Zemlji postaju duži umjesto kraći, za oko jedan 74.000 dio sekunde svake godine. Mjesec je uglavnom kriv za taj učinak: gravitacijsko privlačenje lagano iskrivljuje planetu, stvarajući gasovito trenje koje stalno usporava Zemljinu rotaciju.

Kako bi kazaljke na satovima bile usklađene s kruženjem planeta, Međunarodna unija za telekomunikacije, tijelo Ujedinjenih naroda, dodaje povremene te prestupne sekunde u junu ili decembru – poslednji put 2016. – djelotvorno zaustavljajući satove na sekundu kako bi Zemlja mogla da uhvati ritam. Prva prestupna sekunda dodata je 1972. Sledeća prilika je u decembru 2022., iako s obzirom na to da se Zemlja u posljednje vrijeme tako brzo okreće, malo je vjerovatno da će biti potrebna.

Dok Zemlja dugoročno usporava, situacija je lošija u kraćim vremenskim razdobljima. Unutar Zemlje nalazi se rastaljena jezgra; njegova površina je masa kontinenata, nabujalih okeana i nestajanja leda. Cijela planeta je umotana u debeli pokrivač gasova i njiše se dok se okreće oko svoje ose. Sve to utiče na rotaciju Zemlje, ubrzavajući je ili usporavajući, iako su promjene u suštini neprimjetne.

Prema NASA-i, jači vjetrovi u godinama El Ninja mogu usporiti okretanje planeta, produžujući dan za djelić milisekunde. Potresi, s druge strane, mogu imati suprotan učinak. Potres 2004. koji je izazvao cunami u Indijskom okeanu pomakao je dovoljno stijena da skrati trajanje dana za gotovo tri mikrosekunde.

Sve što pomiče masu prema središtu Zemlje ubrzaće rotaciju planeta, slično kao što klizač na ledu koji se okreće ubrzava kada ruke priljubi tijelu. Geološka aktivnost koja gura masu iz središta prema napolje imaće suprotan učinak i usporiti vrćenje.

Kako se svi ti različiti procesi spajaju tako da utiču na dužinu dana pitanje je s kojim se naučnici još uvijek bore. No, ako se trend kraćih dana nastavi duže, to bi moglo da dovede do poziva na prvu "negativnu prestupnu sekundu". Umjesto dodavanja sekunde satovima, prihvaćeno vrijeme bi preskočilo sekundu kako bi držalo korak s planetom koja se brže okreće. To bi za uzvrat moglo da ima neke posljedice, ponovo pokretanje rasprave o tome da li je, nakon više od 5000 godina, definisanje vremena kretanjem planete ideja kojoj je isteklo vrijeme.