Uginuo je vaš četvoronožni prijatelj: posle nevjerice i šoka, pustite da emocije vladaju i bez griže savjesti tugujte sve dok sjećanje na voljenu životinju ne izmami osmijeh umjesto suza.
Foto: Ilustracija/ Unsplash.com
Smrt voljenog psa ili mačke je tragičan događaj u životu svakog vlasnika kućnog ljubimca. Tada nije važan ni način na koji je ljubimcu okončan život. Ali, bol koja vas obuzima mogu najiskrenije da shvate drugi vlasnici životinja. Pojedinci jednostavno ne razumeju da pas ili mačka, pa i druge životinje, zauzimaju centralno mjesto u nečijem životu, jer su punopravni članovi porodice. Mnogim vlasnicima preminulih ljubimaca veoma smeta konstatacija da je to “samo životinja”.
Dugotrajna i jaka tuga
Ljubimci su članovi naše porodice, bez obzira na to živimo li sami s njima ili dijelimo svakodnevicu sa drugim ljudima. Kućni ljubimci su ravnopravni u domovima: vlasnici slave njihove rođendane, povjeravaju im tajne, pa čak nose i njihove fotografije. Odlazak psa ili mačke u nama izaziva osjećanje beznađa i gubitka i preplavljuje nas jaka tuga. Kućni ljubimci su naši bezezervni prijatelji, podrška i utjeha, prihvataju nas takvima kakvi smo i pružaju ljubav bez uslovljavanja. Ako razumete i prihvatite ovu vezu između ljudi i životinja, shvatićete da je tuga za uginulim ljubimcem veoma jaka i dugotrajna. Pokušajte da se na najmanje bolan način suočite sa odlaskom vjernog četvoronošca. Poštujte uspomenu na njega, tako što ćete osmisliti memorijalnu akciju, recimo da na dan njegove smrti organizujete prikupljanje novčanih sredstava namijenjenih azilima i prihvatilištima za napuštene ljubimce, ili pak donirajte hranu za ničije pse i mačke koji tumaraju ulicama vašeg grada.
Suočavanje sa istinom
Foto: Ilustracija/ Pexels.com
Nemojte potiskivati tugu. Ne možete znati unaprijed koliko će trajati žalost zbog uginuća vašeg psa ili mačke. Neki vlasnici su emocionalno jaki, dok kod drugih osoba tuga može da traje dugo. Od poricanja nakon gubitka ljubimca pa do suočavanja, odnosno prihvatanja istine može proći dosta vremena.
Kako se ljudi suočavaju sa gubitkom voljenog ljubimca i kako se bore sa tugom?
Neki razgovaraju sa višom silom. Neki pričaju sami sa sobom. Drugi se pak obraćaju ljubimcima kojih više nema. Mnogi vlasnici osjećaju ljutnju i bijes, dok neki osjećaju stid, jer ne mogu da se povjere drugima. Nakon potiskivanja uzburkanih i izmješanih osjećanja, tuga polako slabi ili se pojačava. Pojedini vlasnici postaju povučeni i depresivni. U tom trenutku trebalo bi da se obrate profesionalcima koji će im pomoći da tugu za ljubimcem sagledaju i shvate iz pravilnog ugla. Samo na taj način mogu da prevaziđu teško stanje. Prihvatanjem realnosti, vlasnik će se sjećati svog ljubimca uz sve manje tuge. Iako je tuga lično iskustvo, razgovarajte sa istomišljenicima, vlasnicima pasa i mačaka koji su i sami imali isto iskustvo i obratite se poznanicima na društvenim mrežama, koji su uvijek raspoloženi da vas utješe i daju dobre savjete. Jedan od načina ublažavanja tuge zbog gubitka ljubimca je i vođenje dnevnika: pišite o svojim osjećanjima, osmislite pjesme i priče, ako ste talentovani za slikarstvo možete ovjekovečiti lik ljubimca na platnu ili papiru.
Djeca i smrt ljubimca
Foto: Ilustracija/ Pexels.com
Gubitak psa ili mačke često je prvo djetetovo iskustvo sa smrću. Dešava se da dijete okrivi sebe, roditelje ili veterinara zbog smrti ljubimca. Tanka je linija od depresije izazvane ovakvim stavom do straha od narednih neminovnih gubitaka najmilijih. Nemojte lagati dijete saopštenjem da je ljubimac pobjegao ili da ga je neko uzeo. To će u njemu tinjati kao nada da će se životinja vratiti. Osim toga, istinu će kad-tad saznati. Ne dozvolite da vas dijete doživi kao izdajnika i lažljivca. Ne treba da skrivate tugu pred djetetom. Samo iskrenim nastupom ćete ga uvjeriti da je u redu izraziti tugu. Ako treba, zajedno plačite.
Suočavanje starijih sa smrću ljubimca
Gubitak psa ili mačke posebno teško pada starijim osobama, pogotovo samcima. Oni vrlo lako nakon toga osjete strah, ne vide svrhu nastavka života i suočavaju se sa velikom prazninom. Smrt ljubimca, osim buđenja bolnih sjećanja, još bolnije podsjeća vlasnike na sopstvenu smrtnost. Oni ne treba da žure sa nabavkom novog ljubimca. Psa ili mačku uvijek mogu usvojiti, ali se vlasnik senior mora pomiriti sa činjenicom da će ga novi ljubimac možda i nadživjeti.
Solidarnost ostalih kućnih ljubimaca
Foto: Ilustracija/ Unsplash.com
Ako u domu ima više životinja, i one će pokazati tugu zbog gubitka doskorašnjeg prijatelja. Oni će cvileti, možda čak odbijati da jedu ili piju, i biće letargični, pogotovo ako su bili bliski sa uginulim psom ili mačkom. Čak i ako nisu bili u najboljim odnosima, izmijenjene okolnosti i vaše emocije ih mogu uznemiriti. Pokušajte da održite nepromijenjenu rutinu sa ostalim ljubimcima.
Nabavka novog ljubimca
Nemojte žuriti sa nabavkom novog ljubimca. Novi pas ili mačka ne mogu da zamjene osjećanja koja ste gajili prema preminulom ljubimcu. Posjetite azil, odnosno prihvatilište za napuštene ljubimce u blizini mjesta u kojem stanujete: možda vas tamo čeka novi četvoronožni prijatelj. U međuvremenu, dajte sebi vremena: osjetićete kad budete spremni da u svoj život pustite novu njuškicu i šapicu.
Izvor: telegraf.rs
KOMENTARI (0)