Mobilni telefoni su postali praktično univerzalna pojava među decom - čak 91 odsto 11-godišnjaka ga posjeduje, ali da li djeca koja ga nemaju nešto propuštaju ili možda ipak imaju i neke benefite zbog toga?

Foto: Ilustracija, Pixabay

Ovo je veoma moderna dilema: da li djetetu dati mobilni telefon ili ga držati što dalje od njega, što je moguće duže?

Kao roditelju, oprošteno vam je što za pametni telefon mislite da je neka vrsta Pandorine kutije koja je spremna da na vaše milo dijete pusti sva zla ovog svijeta.

Zbunjujući niz naslova koji se tiče mogućeg uticaja mobilnog telefona i korišćenja društvenih mreža, dovoljni su da bilo ko odustane od njega.

Čini se da čak ni slavne ličnosti nisu imune na ovaj moderni roditeljski problem: Madona je kazala da je zažalila što je svom starijem djetetu dala telefon kada je imao 13 godina i da takvu grešku više neće ponoviti.

Međutim, i sami vjerovatno imate telefon koji smatrate važnom alatkom u dnevnom životu - od elektronske pošte i onlajn kupovina do video poziva i porodičnog foto albuma.

Ipak, vaša djeca će tražiti da i oni posjeduju smartfon, naročito ako ga i njihovi drugari iz razreda već imaju.

I dalje postoji veliki broj pitanja bez odgovora na temu dugoročnih efekata pametnih telefona i društvenih mreža na djecu i tinejdžere, ali oni postojeći odgovori ipak pružaju neke dokaze koji govore o osnovnim rizicima, kao i koristima.

Ili još preciznije: iako ne postoje sveobuhvatni dokazi koji pokazuju da je posjedovanje telefona ili korišćenje društvenih mreža generalno štetno za dobrobit djece, to možda i nije kompletna priča.

Do sada su se mnoga istraživanja više fokusirala na adolescente, a manje na mlađe starosne grupe - a dokazi koji se pomaljaju pokazuju da postoje određene faze razvoja tokom kojih su djeca podložnija većem riziku od negativnih efekata.

Štaviše, stručnjaci se slažu oko nekolicine ključnih faktora koje bi trebalo razmotriti kada odlučujete da li je vaše dijete spremno za pametni telefon i šta bi trebalo da uradite kada ga već dobiju.

Podaci Ofkoma, engleskog komunikacijskog regulatornog tijela, pogazuju da ogromna većina dijece u Velikoj Britaniji dobija telefon do 11. godine, s tim što posjedovanje telefona u devetoj godini (44 odsto) raste kod djece sa 11 godina čak na 91 odsto.

U Sjedinjenim Državama, 37 odsto roditelja djece od devet do 11 godina kaže da njihova djeca imaju pametne telefone.

Jedno istraživanje sprovedeno u Evropi, koje obuhvata 19 različitih zemalja, kaže da 80 odsto djece između devet i 16 godina telefonom svakodnevno provjerava onlajn sadržaje.

"U uzrastu koji obuhvata starije tinejdžere, preko 90 odsto djece posjeduje telefon", kaže Kendis Odžers, profesorka psihologije na Univerzitetu Irvin, u Kaliforniji.

I dok Evropski izvještaj o korišćenju digitalne tehnologije kod djece do osam godina kaže da kod ove grupe postoji "ograničen ili nikakav onlajn rizik" kada govorimo o štetnim efektima korišćenja smartfona - kao i aplikacija za pristup društvenim mrežama - u slučaju starije djece nemamo nikakav čvrst dokaz.

Odžers je obavila šest meta-analiza u potrazi za vezom između korišćenja digitalne tehnologije i mentalnih oboljenja kod djece i adolescenata, kao i mnoge druge studije izvedene na velikom uzorku i dnevničke studije.

Ona nije uspjela da pronađe konzistentnu vezu između adolescentskog korišćenja tehnologije i njihovog blagostanja.

"Najveći broj istraživanja ne pronalazi vezu između korišćenja društvenih mreža i mentalnog zdravlja", kaže Odžers.

U onim istraživanjima u kojima je nekakva veza pronađena, efekti su bili - pozitivni ili negativni - veoma mali.

"Najveći pronalazak je u stvari bilo nepostojanje veze između onoga u šta ljudi vjeruju, ubrajajući tu i adolescente, i onoga što dokazi zapravo pokazuju", kaže ona.

Drugi prikaz eksperimentalne psihološkinje Ejmi Orben sa Univerziteta u Kembridžu u Velikoj Britaniji takođe pokazuje da su dokazi neuvjerljivi.

Iako je u prosjeku bila vidljiva mala negativna korelacija, Orben zaključuje da je nemoguće znati da li tehnologija uzrokuje pad u prosperitetu ili je stvar obrnuta - ili možda drugi faktori utiču na obje stvari.

Ona dodaje i da veći dio ovog istraživanja nije dovoljno dobrog kvaliteta da bi moglo da pruži značajnije rezultate.

Naravno, ovi rezultati predstavljaju prosječne vrijednosti.

"Postoji nerazdvojiva, velika varijacija u vezi tog uticaja (na blagostanje) koji može da se pronađe u naučnoj literaturi", kaže Orben.

Individualna iskustva tinejdžera će uvijek zavisiti i od subjektivnih okolnosti.

"Jedina osoba koja zaista može to da prosudi je obično neko im je veoma blizak", dodaje ona.

To praktično znači da bez obzira na to što govore dokazi, vjerovatno postoje i djeca koja su pogođena korišćenjem društvenih mreža ili određenih aplikacija i zato je važno da roditelji budu spremni na to i da ponude podršku.