Za sve je kriva jedna žena.

Foto: Ilustracija/Pexels.com

Pandoru možemo tumačiti možda, između ostalog, i kao metaforu ženske radoznalosti. Šta se krije u kutiji? VJečito pitanje. Zevs, vrhovni bog Olimpa, odlučio je da, u vidu žene, pošalje kaznu Prometeju, koji mu je ukrao vatru i dao je ljudima. Da li je uspio u svojoj namjeri?

Prelijepu i zanosnu Pandoru Hermes je spustio na zemlju i odveo mladom Epimeteju, Prometejevom bratu, da mu je, kao Zevsov dar, preda zajedno sa zlatom ukrašenom kutijom, u kojoj su se nalazila sva zla ovoga svijeta. Iako ga je Prometej još ranije savjetovao da nipošto ne prima poklone od bogova, a on to čvrsto obećao, vidjevši prekrasnu Pandoru i zlatnu kutiju u njenim rukama, Epimetej nije mogao odoljeti iskušenju. Primio je Zevsov dar, a sa njim i veliku nesreću – za sebe i za cijeli ljudski rod.

Smatra se suprugom titana Epimeteja (Prometejevog brata). U slobodnijem prevodu, Epimetej označava onog koji promišlja naknadno, što ukazuje na njegovu ulogu u antičkim mitovima.

Ovaj mit ima nekoliko tumačenja, pa je prema jednom od tih mitova, Zevs Pandoru poslao ne kao kaznu, već kao nagradu čovječanstvu, ali njena ženska lakomislenost ju je, kako kaže tumačenje, navela da donese nesreću.

Mit objašnjava i trenutak kada je nada izašla iz kutije. Navodi se da je poletjela poput vilinskog konjica duginih boja i da je dotakla svako mjesto koje je zlo razorilo. Smatra se da od tada, zlo i nada da će ono biti pobijeđeno, koračaju jedno uz drugo cijelim svijetom, kroz vjekove i da gdje god je zlo, postoji i nada da će biti dobrog.