Nova analiza prašine sa Mjeseca je pokazala da određeni dio vode na njegovoj površini možda dolazi sa Sunca.
Foto: Ilustracija/Pixabay.com
Tačnije, da je nastao nakon što su mjesečevu površinu zasuli vodonikovi joni iz solarnog vjetra, reagovali s mineralnim oksidima i vezali se s kiseonikom.
Posljedica ovog procesa je značajna količina vode koja bi se mogla skrivati u lunarnom regolitu na određenim geografskim širinama. Ovo otkriće bi moglo pomoći pri razumijevanju porijekla i distribucije vode na Mjesecu, a može čak biti relevantno i za naše shvatanje porijekla vode na Zemlji, piše Science Alert.
Kosmički kišni oblaci
Mada Mjesec izgleda kao suva kugla puna prašine, nedavne studije su pokazale da tamo ima puno više vode nego što se do sada pretpostavljalo. Naravno, nju ne možemo vidjeti kao kod nas na Zemlji, kako se talasa u jezerima ili morima, jer se skriva u lunarnom regolitu, u kraterima koji su uvijek pod sjenkom i u kuglicama vulkanskog stakla.
To naravno dovodi do mnogih pitanja. Koliko vode tačno ima gore? Kako se ona distribuira? I odakle je došla? Na posljednje pitanje vjerovatno ima više odgovora. Neki dio je mogao stići nakon udara asteroida, neki sa Zemlje, a neki iz kosmičkih “kišnih oblaka”.
Da budemo pošteni, Sunce baš nije prepuno vlage, no njegov vjetar je dobar izvor jova vodonika. Geohemičari Yuchen Xu i Heng-Ci Tian iz Kineske akademije nauka pronašli su u uzorcima koje je donijela misija Chang’e-5 dokaze koji podržavaju tezu da bi solarni vjetar mogao biti jedan od izvora mjesečeve vode.
“Ovo otkriće je od velikog značaja za buduće korišćenje vodenih resursa na Mjesecu”
Proučavali su 17 uzoraka: 7 olivina, 1 piroksen, 4 plagioklasa i 5 stakla. Radilo se o uzorcima koji su, za razliku od onih koje su uzele misije Apolo i Luna, prikupljeni s područja srednje geografske širine Mjeseca.
Pomoću spektroskopije su proučili hemijski sastav ivica tih zrnaca te u većini njih našli vrlo visoku koncentraciju vodonika (od 1.116 do 2.516 djelova na milion) i vrlo niske razmjere izotopa deuterija i vodonika.
Ove razmjere su u skladu s razmjerama ovih elemenata u solarnom vjetru, što sugeriše da je solarni vjetar nataložio vodonik na površini Mjeseca. Model koji se temelji na ovim nalazima ukazuje na to da bi polarna područja Mjeseca mogla biti puno bogatija vodom koja nastaje zbog solarnog vjetra – informacija koja bi mogla biti vrlo korisna u planiranju budućih misija istraživanja Mjeseca.
“Ovo otkriće je od velikog značaja za buduće korišćenje vodenih resursa na Mjesecu. Takođe, kroz razvrstavanje čestica i zagrijavanje, relativno je lako eksploatisati i koristiti vodu koja se nalazi u Mjesečevom tlu”, rekao je hemičar Yangting Lin iz Kineske akademije nauka.
Istraživanje naziva High abundance of solar wind-derived water in lunar soils from the middle latitude, objavljeno je u časopisu PNAS.
KOMENTARI (0)