Na opšte oduševljenje ljubitelja rokenrola legendarni Bjesovi dolaze u Podgoricu nakon sedam godina pauze. Bjesovi će nastupiti na dugo očekivanom drugom izdanju Rockstrikcije, koje će se održati u subotu 4. februara u Kolektoru (prostor bivšeg Titeksa).

Foto: Rockstrikcija

Nakon fenomenalnog prvog izdanja održanog u novembru, na kome su nastupi Nikole Vranjkovića i Autogenog treninga oduševili podgoričku publiku željnu dobrog rokenrola, na drugom izdanju Rockstrikcije uz Bjesove nastupa i podgorički bend Vrpca. Ulaznice za Rockstrikciju se u pretprodaji mogu kupiti u Itaka Library baru (bivši Karver) i Čarobnoj kuhinji Gandalf (bivši radio Skadar, Vučedolska ulica), po cijeni od 10 eura, a na dan događaja ulaznice će biti u prodaji u Kolektoru, po cijeni od 12 eura.

Priča o grupi Bjesovi počela je krajem osamdesetih godina u Gornjem Milanovcu, kada su Zoran Marinković i Goran Marić osnovali bend Bader Majnhof koji kasnije mijenja ime u Sent Gallen, pa u China Blue, da bi se na kraju zadržali na imenu koje danas znamo, Bjesovi.  Bend je dobio ime po hrvatskom prevodu naslova romana „Zli dusi“, Fjodora Dostojevskog.

Bjesovi su od samog početka privukli pažnju neobičnom postavom sa dva pjevača, brižljivo osmišljenim nastupima, prepoznatljivim i ličnim tekstovima, kao i muzičkom podlogom u okvirima grunge muzičkog rok pravca čiji su prirodni dio, i generacijski i idejno, tih ranih devedesetih bili i srpski Bjesovi. Postava se uglavnom mijenjala prema potrebama i zamislima dvojca koji je grupu i osnovao: Zorana Marinkovića i Gorana Marića .

Prvi veliki uspjeh grupe je pobjeda na Gitarijadi u Čačku 1990. godine, a zatim je 1993. uslijedila pobjeda na 27. zaječarskoj Gitarijadi, što rezultira mnoštvom koncerata u narednom period koji su privukli i veliku medijsku pažnju. Bjesovi su do danas izdali šest albuma, a najuspješniji je bio drugi po redu (bezimeni) album.

Na prvom albumu “U osvit zadnjeg dana” uspješno su kroz postpubertetski bunt, izrazili sopstvenu žudnju za ovaploćenjem u umjetnosti, a kroz nju i u životu uopšte.

“Drugi album Bjesova predstavlja kristalizaciju misteriozne i melanholične strane benda u preovlađujućoj atmosferi tinejdžerskih preokupacija prvog albuma snimljenog 1989. godine. Pominjem godinu snimanja jer je priča Bjesova, kao iskrena, oduvijek bila dobro uvezana sa starosnom dobi njenih tvoraca, a u širem kontekstu gledano i sa društveno političkom situacijom kod nas i u svijetu… Drugi, bezimeni album pun je mračnih slutnji, zapitanosti u smislu “Ko i gdje sam to ja?” i “Zašto i šta se ovo zapravo oko mene dešava?”… Većina pjesama je nastala u par godina prije 1993. kad su pjesme snimljene, tako da svojom atmosferom, slobodno mogu reći, nagovještavaju pakao koji će uslijediti – krvavo prekomponovanje SFRJ, ali i cijelog ostalog svijeta, a sve to licemjerno uvijeno u razne lažne oblande…” – kazao je Zoran Marinković u jednom intervjuu.

Malo je poznato da „bezimeni“ albuma Bjesova, svoje postojanje najviše duguje našoj poznatoj pjevačici Nedi Ukraden. Naime, Svetozar Pavloviću s kojim je Neda u to vrijeme bila u vezi, je bio advokat Dafine Milanović (“Dafiment banka”, piramidalna štednja…) i Bjesovi su ga tad, par mjeseci prije snimanja, u jednom od restorana (Vidikovac) hotela Šumadija u Gornjem Milanovcu pitali za novčanu pomoć. On se okrenuo prema Nedi, koja je sjedjela tu kraj njega i pitao je šta da radi. Neda je rekla: „A šta drugo nego da pomogneš mojim kolegama muzičarima!“.

Treći, antologijski  album, Sve što vidim i sve što znam, Bjesovi su objavili 1997. godine za Metropolis. Album je snimljen u studiju O, a objavljen je na kaseti i CD-u. Na ovom albumu, koji je iznjedrio pregršt hitova i koncertnih favorita, gostovali su Dragoljub Marković (klavijature u pesmama „Probudi me“ i „Sve će se doznati“), Svetlana Spajić (vokal u „ Sve što vidim i sve što znam“), Vladimir Nikić ( kontrabas u „Kad mi stane dah“) i Goran Đorđević ( udaraljke u „Sve će se doznati“). Muzika za pjesmu „Sve će se doznati“ bazirana je na James Bond temi, a zanimljivo za ovu numeru je i to što su u njoj citirani stihovi iz Novog Zavjeta ( Lk. 12, 2-3).

Poslije izlaska albuma “Sve što vidim i sve što znam” Zoran i Goran raspuštaju grupu. Od 2000. godine Bjesovi ponovo postoje u nešto drugačijoj postavi i sa jednim pjevačem, Zoranom Marinkovićem, guruom i vođom benda. 2001. godine, Bjesovi izdaju live album ”Na živo” na kojem kroz “The Best Of” šetnju dotadašnjim opusom benda “obnavljaju gradivo” da bi sa dvije od tri poslednje, a nove pjesme (“Čekam dan” i “Kiša”), potvrdili ispravnost duhovnog i egzistencijalnog koncepta sa  albuma “Sve što vidim i sve što znam” , a pjesmom “Čak i da mogu” izrazili nužnost potrebe za blagom korekcijom smjera u kom su krenuli da bi on i praktično profunkcionisao. Peto izdanje Bjesova je multimedijalni disk sa video snimkom koncerta Bjesova iz beogradskog KST-a od 31.05.2003. uz prateći sadržaj u vidu tekstova pjesama, fotografija sa koncerta, plakata koncerta, intervjua iz tog vremena… Snimanje i štampanje ovog izdanja, Bjesovi su sami finansirali, a kasnije, odštampanih 1000 primeraka besplatno podijelili fanovima i novinarima. Na ovom izdanju grupe, u sklopu multimedije nalazi se i omot u digitalnom obliku u odličnoj rezoluciji, tako da ga svako, pošto sebi prereže disk, može i odštampati.