Na površini Sunca se pojavila još jedna ogromna "rupa", koja bi do petka prema Zemlji mogla da lansira snažne i brze solarne vjetrove.

Foto: Ilustracija/ Pixabay.com

Radi se o koronalnoj šupljini, području gde je ona tamnija, hladnija i ima manju gustoću plazme. Ta šupljina je često izvor jakih solarnih vjetrova, pojave koja odnosi čestice sa Sunca i zasipa druga nebeska tijela u Sunčevom sastavu, među ostalima i našu planetu.

Ti vjetrovi mogu naštetiti satelitima, ali mogu i da kreiraj nevjerovatne blistave aurore, što je spektakl kojem se mnogi vesele. Ovo je druga koronalna šupljina koja se manifestovala na Suncu u posljednjih nekoliko dana. Taman kada je prva šupljina počela da se okreće od nas, pojavila se nova. Prethodna je imala 30 puta veći prečnik od Zemlje, dok je ova nešto manja – veličine između 18 i 20 Zemljinih prečnika.

Koronalne šupljine su prilično česta pojava, ali se obično formiraju na polarnim krajevima Sunca, odakle šibaju vetrove u daleki svemir. Ipak, kako se naša zvijezda približava solarnom maksimumu, povećava se vjerovatnost da će se pojaviti u blizini Sunčevog ekvatora. Solarni ciklusi imaju ogroman uticaj na Sunčev sastav, a stručnjaci smatraju da su vjerovatno povezani sa solarnim magnetskim poljem.

Otprilike svakih 11 godina Sunčevi magnetski polovi se okreću, sjeverni postaje južni i obrnuto. Ta situacija se podudara sa onim što je poznato kao solarni maksimum, kada Sunce izbacuje najviše baklji i koronalne mase (CME) te ima najviše pega.

Nakon toga dolazi razdoblje smirivanja aktivnosti, a posle opet kreće razdoblje solarnog maksimuma. Sada je naša zvijezda upravo u toj fazi.

"Budući da se šupljina formirala na ekvatoru, gotovo ćemo sigurno kroz par dana na Zemlji zabilježiti brzi solarni vjetar", rekao je za Business Insider fizičar Metju Ovens.

Koronalne šupljine na neki način nalikuju sunčevim pjegama. Oba fenomena su zapravo tamnija i hladnija područja od ostatka sunčevog diska. Za razliku od koronarnih šupljina, sunčeve pjege su područja u kojima je solarno magnetsko polje izuzetno jako, a magnetske linije iskrivljene.

Koronalne šupljine imaju slobodnije magnetske linije koje su otvorene te se ne uvijaju natrag prema Suncu, omogućavajući solarnom vjetru da velikim brzinama (većim od 800 kilometara u sekundi) slobodno duva u svemirska prostranstva.

"Ova koronalna šupljina nema neki posebno fascinantan oblik. Ali zanimljiva je zbog svog položaja. Pretpostavljam da će između petka uveče i subote ujutro Zemlju pogoditi solarni vjetar. Ako će biti orijentisana prema jugu, veća je vjerovatnoća da ćemo imati priliku da posmatramo nebeski spektakl, ali još uvijek ne znamo kako će se stvari razvijati", kazao je fizičar Daniel Veršaren.