Astronauti su se godinama prilagođavali izazovima spavanja u svemiru - a lekcije naučene iz njihovog spavanja bez gravitacije će osigurati da se jednog dana članovi posade prvih misije posade na Mars dovoljno odmore prije nego što istraže „crvenu planetu".

Foto: Ilustracija, Pixabay

Članovi posada koji su proveli u prosjeku šest mjeseci živeći i radeći na Međunarodnoj svemirskoj stanici tokom skoro 23 godine, bore se sa problemima spavanja baš kao i ljudi na Zemlji. Neki od izazova su slični izazovima radnika koji rade u smjenama ili ljudi sa komplikovanim rasporedom rada.

Ipak, većina ljudi ne mora da brine da će lebdjeti iznad svojih kreveta zbog nulte gravitacije. Inače, astronauti koriste specijalne metode ograničavanja da ne lebde dok spavaju. Dva najveća izazova za astronaute uključuju njihovo okruženje za spavanje i uspostavljanje prirodnog ciklusa spavanja.

„Astronauti imaju mračne, tihe i privatne prostorije za posadu na svemirskoj stanici koje pogoduju dobrom spavanju - ali to neće uvijek biti slučaj na drugim svemirskim misijama“, rekla je dr Erin Flin-Evans, direktorka Laboratorije za borbu protiv umora u Nasinom Centru u Kaliforniji.

„Gledam na to kao na kampovanje. Ako traje nekoliko dana, vjerovatno nije ništa strašno. Ali što ste duže u vanrednom okruženju, to Vas može ometati“, dodala je.

Dok svemirska stanica pruža nevjerovatan pogled na Zemlju, 16 izlazaka Sunca kojima astronaut svjedoči dnevno može da izazove štetu cirkadijalnom ritmu, prirodnom satu tijela zaduženom za spavanje i buđenje.

Na Zemlji, poremećaji cirkadijalnog ritma se dešavaju kod ljudi koji rade u smjenama preko noći ili često putuju kroz vremenske zone „Svijetlo je ono što resetuje naš cirkadijalni ritam i održava nas organizovanim u tom ciklusu dan-noć, ali u svemiru imamo nekoliko izazova“, rekla je Flin-Evans.

Svemirska stanica kruži oko Zemlje svakih 90 minuta, stvarajući naizmjenične cikluse tame i svjetlosti. Umjesto da se astronauti prilagođavaju tako čudnom ciklusu, stručnjaci iz Nase su dodali osvjetljenje u unutrašnjost svemirske stanice koje imitira ono što ljudi doživljavaju tokom normalnog dana na Zemlji.

„Moramo da budemo sigurni da posada dobija taj sinhronizujući stimulans tako da oni budu u stanju da ostanu budni i zaspu u pravo vrijeme. Kada stigne do svemirske stanice, svaki astronaut se prebacuje na srednje vrijeme po Griniču, lijepu sredinu između svih zemalja koje učestvuju“, objasnila je Flin-Evans.

Uticaj plavog svijetla

U Laboratoriji za borbu protiv zamora Centra Nase, Flin-Evans i njene kolege razvijaju alate za pomoć astronautima da prevaziđu probleme sa spavanjem. Neke od strategija odnose se na to - kada treba smanjiti plavo svijetlo da im pomogne da spavaju. Astronauti imaju uređen raspored, ali dolazak misija snabdjevanja ili nove posade ponekad ih prekida.

Isti savjeti koji pomažu astronautima da spavaju važe i na Zemlji, uključujući poštovanje redovnog rasporeda sa buđenjem i uspavljivanjem u isto vrijeme što je više moguće i ograničavanje izlaganja plavoj svjetlosti prije spavanja, koju emituju LED televizori, pametni telefoni, računari i tableti.

Iako naučnici imaju podatke o spavanju iz godina svemirskih letova, sprovođenje simuliranih misija na Zemlji omogućava veću kontrolu.

„Imamo ono što nazivamo analognim svemirskim okruženjem u svemirskom centru Džonson koji se zove Analog istraživanja ljudskih istraživanja ili HERA, a to je u suštini malo stanište. Stanište imitira veličinu lunarne baze ili male svemirske letjelice i može da smjesti posadu od četiri osobe tokom dužeg vremenskog perioda“, rekla je. Flin-Evans koja je uključena u studiju u kojoj su ekipe provele 45 dana u tom staništu i bile su ograničene na pet sati spavanja radnim danima i osam sati vikendom.

Nalazi eksperimenta su pokazali da, ako su članovi posade spavali samo pet sati jedne noći, trebalo im je više prilika da nadoknade te sate kako bi se spriječile posledice nedostatka sna. Trenutni zahtjev je da članovi posade spavaju osam i po sati po noći u misijama kako bi izbjegli dugotrajan gubitak sna, greške izazvane umorom i zdravstvene komplikacije, navodi Nasa.

Simulacija života na Marsu

U junu, Nasa će započeti prvi eksperiment u novom tri-de štampanom Mars-staništu u Džonson svemirskom centru pod nazivom CHAPEA.

Tokom jedne godine, četvoročlana posada će živjeti i raditi u prostoru od 158 kvadratnih metara kako bi simulirao život na Marsu. Fokus prvog eksperimenta je ishrana, ali Flin-Evans i njeni kolege istraživači će takođe pratiti koliko dobro posada spava.

Inače, dan na Marsu traje oko 39 minuta duže od dana na Zemlji, ali dovoljno je da izazove poremećaj u ritmu odlaska na spavanje, kada govorimo o nekom dužem periodu. Još uvijek postoje mnoge nepoznanice u vezi sa vremenskim pomjeranjem koje utiče na metabolizam ljudskog tijela.

Razumijevanje kako se ljudi na Zemlji prilagođavaju da žive po vremenu Marsa je jedan od načina pripreme za buduće misije na crvenu planetu. Flin-Evans i njen tim blisko sarađuju sa onima koji planiraju lunarne misije Artemis kako bi optimizovali rasporede astronauta i osigurali da je osvjetljenje dovoljno i da se buka priguši unutar Oriona kada treba da spavaju.

Istraživači takođe žele da prouče koliko je kafa pojedinim astronautima koji je piju – važna za njihov doživljaj sna.