Njegove riječe se i dan danas citiraju...

Foto: Ilustracija, Pixabay

Čarls Dikens je bio najznačajniji engleski romanopisac XIX vijeka.

Njegova djela pripadaju ranoj fazi realizma, a Dikens se danas smatra osnivačem socijalnog romana. Možda je njegova najveća zasluga što je i niže slojeve pridobio za literaturu i pokazao da u dobroj knjizi svako može da uživa.

Osim književnog rada manje je poznato da se Dikens bavio i humanitarnim radom i pomaganju siromašnima. Osnovao je utočište “Urania Cottage” – prihvatilište za “posrnule žene” (prostitutke) iz radne klase i njime upravljao deset godina.

Dana 9. juna 1865. na povratku iz Pariza sa Ternan, voz u kojem je Dikens putovao imao je saobraćajnu neseću. Prvih sedam vagona skliznulo je sa mosta koji je bio u popravci. Jedino je na kolosjeku ostao vagon prvog razreda u kojem je bio Dikens. Prije nego što su stigli spasioci pisac je pomagao žrtvama.

Iako nije zadobio nikakve ozlijede, Dikens se nikada nije oporavio od trauma iz ove željezničke nesreće. U to vrijeme pisao je roman “Naš zajednički prijatelj” i kritičari smatraju da je, upravo nakon nesreće, u njega unio i neka svoja razmišljanja o životu i suočavanju sa smrti.

– Imaj srce koje nikada neće postati tvrdo, temperament koji se nikada neće umoriti i dodir koji nikada neće povrijediti – zapisao je u ovom djelu.

Ironično, “Naš zajednički prijatelj” postalo je posljednje završeno djelo Čarlsa Dikensa i neka vrsta njegovog testamenta i pouke budućim generacijama.

Dana 8. juna 1870. Dikens je u svome domu doživio još jedan moždani udar. Nije više dolazio svijesti, a umro je sjutradan – 9. juna, tačno pet godina nakon željezničke nesreće.