Prvobitni počeci astrologije izgubljeni su u istoriji. Da li ste se ikada pitali kada i kako je nastao horoskop?
Foto: Ilustracija, pixabay
Još od vremena Vavilona (1800. - 1700. god. p.n.e) postoje prvi zabilježeni pokušaji da se naizgled prosti bazični problemi, poput gladi, smrti ili rata dovedu u vezu sa pozicijom zvijezda i planeta.
Ovi zapisi su sačuvani na širokoj teritoriji od današnje Turske, pa sve do Iraka i Irana. "Venerine tablice Amisaduke", kojima je praćeno kretanje planete Venere, bile su kopije ranijih posmatranja izvedenih u vrijeme kralja Amisaduke, desetog vladara prve vavilonske dinastije, oko 1626. godine prije naše ere.
U najranijim vremenima, znamenja koja su rezultat astronomskih posmatranja primjenjivana su isključivo na vladare ili na pitanja društvenog blagostanja. Tek kasnije je dozvoljeno da pojedincima, zakonom, budu dozvoljena predviđanja za budućnost.
U Rimu, astrologija je bila toliko popularna da ju je Avgust (63. god. p.n.e - 14. god. n.e) zabranio kao opasnu za pravilno sprovođenje vlasti.
Astrologija je u svom povoju bila prvobitna potraga za znanjem - pokušaj da se u položaju zvijezda i planeta otkriju neka značenja za ljude koja im mogu omogućiti da predvide budućnost, kao da je ta budućnost zapisana, nejasno ali slavno, u nebeskim obrascima koji se svake noći predstavljaju posmatračima.
Prvim posmatračima bilo je poznato samo pet planeta - Merkur, Venera, Mars, Jupiter i Saturn. Pošto su bile nazvane po bogovima, vjerovalo se da predstavljaju božanska tijela, a njihovo kretanje naspram pozadine sastavljene od mitskih bića predstavljenih sazvježđima djelovalo je veoma značajno.
Ta veza između boga i "znaka" postala je temelj za ideju da se budućnost čovječanstva može pronaći proučavanjem nebesa.
Na početku su postojale dvije podjele u astrologiji.
Časovna astrologija bavila se mjerenjem kretanja zvijezda i planeta i time predviđala njihov položaj. Ta grana se vremenom pretvorila u astronomiju.
Časovna astrologija bila je osnova za izvođenje drugog tipa, sudske astrologije, popularnog aspekta koji je nudio - i dalje nudi - predviđanja klijentima.
Takva ideja je primamljiva zato što se čini da uprošćava život. Ona stvari poput međuljudskih odnosta i sudbine naroda pripisuje zvijezdama.
Čini se da ona eliminiše razumljivu zabunu koju nudi život, zabunu koju su stvorili napredak novih tehnologija i veoma specijalizovano znanje koje je van dometa i razumijevanja prosječne osobe.
Takođe se čini da ona uklanja potrebu za ličnom odgovornošću, prebacujući je na sudbinu, ali dozvoljavajući da se proviri u budućnost što može donijeti neku prednost.
KOMENTARI (0)