Predsjednik Prave Crne Gore Marko Milačić obilježio je praznik Bogojavljenje tradicionalnim kupanjem, kod Krstionice na Miholjskoj prevlaci, gdje je početkom 13. vijeka osnovana Zetska episkopija. Ovom prilikom Milačić je uputio poruku i čestitku povodom Bogojavljenja.

Foto: Prava Crna Gora

Poruku i čestitku prenosimo integralno:

“Na Bogojavljensko jutro, prvo u slobodnoj Crnoj Gori, mirno i hladno, u narodu u koji je Bog potpuno sišao, pa ušao u njega a svim svojim znamenjem, mi i dalje ištemo krst, mi i dalje tražimo u vodi od sjajonog dana u kom je Isus gledao u svog Oca, izvan svijeta, iznad života i smrti. Tako lako se prepoznaje Otac. 

Ne pojavljuje se samo danas, iako se, kada se osamimo najviše sjećamo onih koji su dolazili prije nas, za nekom svojom vodom i nekim svojim krstom, pa odlazili, ali su nas  izrodili da živimo njihove živote, svaki od njih nosio je svog goluba na ramenu, svog Svetog Duha koji im je šaputao tajnu svih svijetova i života: bićemo spaseni i bićemo živi samo ako vjerujemo. Samo je korak od Isusa do nas, istom vodom mi opet postajemo ljudi. 

Veliki je to zalog za vječnost, da se zagledamo u Oca i Sina pa opet budemo svoji. Ni najvećim okovima ne lomi se takva sloboda, ni najveći ratovi ne ubijaju takav mir. I spaseni smo i okupani, opet smo novorođeni, ima li sile na svijetu koja može pobijediti takav, božiji krst. 

Kojim nas štite svetiteljske ruke, ruke vječnog roditelj apred kojima padamo samo da bi opet ustajali, i onda kada odlaze zemaljski naši mi smo i dalje nečija djeca, nas će i dalje neko voljeti, veliki je to ulog za budućnost, biti rođen, a ne biti sam. 

U takvom, svom zagrljaju nas ostavlja Bog, da se tražimo i nalazimo nad onim što je za nas ostavio u svetoj vodi na dan spoznaje da sve prolazi, i mi ćemo proći, ali ostaje vječna ljubav, za život koji će teći ponovo, poput vode, u kom smo mi samo kap na njegovom krstu koji će pronaći onaj koji bude imao hrabrosti da najdublje zaroni. 

A mi smo zaronili i izronili na ulicama Crne Gore, u litijama vremena o kojima će pričati istorija, da prolaze godine i ljudi, ali nikada vrijeme Boga neće proći. 

U želji za mirom, vapeći za Bogom, vapeći za đedom, Mitropolitom, neka u dušama svih pobijedi ona želja koju je svako za sebe u ponoć zamislio zagledan u tačku neba u kojoj se uvijek javlja Gospod. 

Braćo i sestre, pravoslavni rode, neka nam je nazdravlje Bogojavljenje, zagledajmo se u odraz bogojavljenske vode ili bogojavljenskog neba jer ćemo u tom odrazu pronaći ljude koji će od nas postati i opstati.

Bog se javi! Crna Gora se javi!”