Tadžikistan, zemlja koja se nalazi između Avganistana, Uzbekistana, Kirgistana i Kine, važi za jednu od zemalja kojoj zabrane nijesu strane. I dok su neke od zabrana povezane sa strahom od vjerskog ekstremizma, druge je teže dokučiti.

Foto: Ilustracija, Pixbay.com

Krajem 2015. godine Tadžikistan je zabranio Novu godinu u školama i na univerzitetima. Privatno, tadžikistanskim porodicama i dalje je dopušteno da slave, iako postoje i ograničenja za privatne proslave pa bi trebalo slaviti tiho i skromno.

Prije nekoliko godina policija je agresivno rastjerala okupljanje mladih koji su slavili hinduistički proljećni festival Holi u Dušanbeu s obrazloženjem da to nije u skladu sa muslimanskim običajima.

No kad Bog zatvori vrata, otvori prozor pa Tadžikistanci imaju druge proslave. Dan predsjednika se obilježava 16. novembra, Dan zastave 24. novembra, a Dan nacionalnog jezika rezervisan je za 5. oktobar, koji slučajno pada na rođendan predsjednika Emomalija Ramona.

Vrlo malo ljudi u Tadžikistanu ionako slavi Holi, ali nakon policijskog pritvaranja maskiranih duhova i vampira koji su obilježavali popularniju Noć vještica nema ni zabave sa bundevama. Srećom, na proljeće je dopušten Novruz, prvi dan proljeća i početak godine prema persijskom kalendaru.

Opasna torta

Oni koji su dovoljno hrabri da proslave rođendan u tadžikistanskom kafiću ili restoranu slobodno mogu da odvoje i nešto novca za kaznu. Prije nekoliko godina Amirbek Isajev naučio je lekciju o zabrani proslava na teži način, nakon što je morao da plati kaznu od približno 600 eura, što je u Tadžikistanu ogromna svota. Ključni dokaz bila je fotografija na Fejsbuku koja prikazuje slavljenika i tortu. Ko zna, da je slavio uz jagnjetinu, možda bi se izvukao. Proglašen je krivim bez obzira na to što je i konobar rekao na sudu kako Amirbeku niko nije čestitao rođendan.

Kako rođendani ne smiju da se slave, tako su i veće svadbe zabranjene, a i na sahranama važe posebna pravila. Tradicionalno naricanje, glasno plakanje i ostali detalji koji su tadžikistanski običaji pokazivanja tuge takođe su nedavno ukinuti.

Bez pokazivanja nogu

Osim osjećanja, u Tadžikistanu je i pokazivanje tijela ograničeno. Kratke suknje odavno su zabranjene u školama, a na njih se ne gleda blagonaklono ni na ulicama. Vlada osuđuje i odijevanje koje nije u skladu sa tradicijom i poziva na odijevanje nacionalne odjeće. To znači i da se hidžab izbjegava, posebno u državnim i obrazovnim ustanovama. Muškarcima se pak kratke pantalone nikako ne preporučuju, baš kao ni dugačke brade. Iako nisu izričito zabranjene zakonom, vjerskim licima, koji svojim primjerom određuju dužinu brade, naloženo je da imaju bradu do najviše tri centimetra.

Kako se zove dijete?

Od 2016. godine građani moraju da daju imena djeci iz službenog državnog registra u kojem nećete naći popularna arapska imena. Baš kao i djeca, i restorani moraju da imaju primjerena imena. Oni koji žele da otvore italijanski restoran u Dušanbeu ne mogu da ga nazovu "Bella Italia" ili nešto slično, jer zakon o državnom jeziku nalaže da restorani moraju imati tadžikistanska imena. Na primjer, indijski restoran Salam namaste prekršio je zakon i nadležni su morali da plate kaznu. U svakom slučaju, Tadžikistan je zaista kreativan kada je riječ o zabranama.