Dragan Mitov Đurović, poput neumornog svjedoka vremena i čuvara tradicije, ostavlja dubok i neizbrisiv trag u crnogorskom novinarstvu.

Foto: YouTube screenshot/MediaBiro, arhiva

Njegov životni put, ispunjen posvećenošću, strpljenjem i istrajnošću, priča je o posvećenosti umjetnosti pisanja i očuvanju vrijednosti koje su duboko usađene u crnogorsku kulturu. Rođen u sredini đe je riječ imala posebnu težinu, Đurović je usvojio pravilo da je pisanje ne samo sredstvo izražavanja, već i način očuvanja identiteta i prošlosti. Njegova profesionalna karijera, koja je započela još davne 1971. godine, obilježena je uređivanjem i vođenjem brojnih radio emisija na Radiju Crne Gore. Kroz više od 650 reportaža, knjiga, i intervjua, Đurović je pokazao svoju vještinu zapažanja i prenošenja priča, pa je postao poznat po svom prepoznatljivom stilu.

O svom djetinjstvu odrastanju životnim putevima i raskrščima Dragan Mitov Đurović piše sljedeće: ”Pored pepeljaka đe mi je za đetinjstva bilo mjesto, učio sam da ćutim, slušam i pamtim. Poslije, kada sam nešto škole završio, uz ranu podršku učiteljice Joše Kalezić i profesora Dragiše Perovića, počeo sam da pišem. Stidljivo, ali uporno. Iz te prepune kašete, izdvojio sam priče mojih bližnjih i prijatelja porodičnih, od kojih većini ”duša u božijoj bašti caruje”. Slušao sam njihovo pripovijedanje, otvorenih ušiju i očiju, učio pravila života, koja sam vavijek poštovao i koja, nažalost, više ne važe. Pohranio sam pisanije u panjegu - udubljenje u zidu nedaleko od ognjišta i veriga, đe su roditelji čuvali šaku soli, knjigu živih i mrtvih, sveto pismo odrtih korica, svijeću ako neko od bližnjih počine i koju paru, ako se do nje moglo doći.“ Zatim dalje navodi:

„Panjega - prvi crnogorski sef bez vrata i ključeva, bez šifri i skrivenih odaja, zabranjen za đečinje oči, sveto mjesto za namjernike i prijatelje, za rodbinu i roditelje. Panjega - mali spomenar o vrlinama i manama, o običajima, ćudima i ljudima, o vremenu i teškom bremenu, knjiga koju darujem prijateljima uz zahvalnost Radio Titogradu koji je golobrado momče žute duge kose primio poodavno u svoju majstorsku radionicu i pružio mu utočište sve do sijede brade i dalje preko „Bisernice” đe su priče prvi put objavljene, do talasa Radija Crne Gore čiji dužnik ostaje reporter.“

Godine i decenije su prolazile, a Dragan Mitov Đurović ostajao je trajni simbol crnogorskog novinarstva, gradeći mostove od ljudi do ljudi. Sa svakim korakom, bilježio je, pamćenjem obdaren, najljepše priče našeg nasljeđa. Ti zapisi nisu samo riječi na papiru; oni su ogledalo gorčine i topline, prikazanih na živopisnom platnu ljutog i posnog crnogorskog krša na kom se odrastalo. Njegova odlučnost u prikazivanju stvarnosti, često surovoj, ali uvijek autentičnoj, očitovala se kroz svaki zapis, svaku riječ koju je prenosio. Kroz svoj novinarski rad, Đurović nije samo izvještavao; on je oslikavao život, dušu i puls crnogorskog naroda. Svojom prisnošću sa materijom, uspio je uhvatiti esenciju svakodnevnog života, odražavajući kako ljude žive, pate, nadaju se i vole na ovom jedinstvenom komadiću zemlje. U toj beskrajnoj pustinji kamena, đe je život često bio izazov, Đurović je našao bogatstvo u ljudskim pričama. Njegovo djelo nije samo zapisivanje događaja; to je bilo oživljavanje duha zajednice, vraćanje starih priča u život, podsjećajući nas na korijene i vrijednosti koje nas čine onim što jesmo. Kroz svoje tekstove, on je postao glas onih koji su možda bili zaboravljeni ili ignorisani, ali čiji su životi imali dubok uticaj na formiranje identiteta ovog prostora. Njegova oštroumnost u prenošenju tih priča činila je da se osjećamo blizu i povezano sa tim ljudima, njihovim borbama i njihovim trijumfima. Dakle, dok su godine prolazile i vremešni krš nastavljao pričati svoje priče, Dragan Mitov Đurović ostajao je vjerni čuvar tih priča, svjedočeći o životu i ljubavi koji su oblikovali ovaj jedinstveni kutak svijeta. Njegovo nasljeđe ostaje ne samo u riječima koje ostavlja, već i u našim srcima i sjećanjima, podsjećajući nas da su naše priče dio veće cjeline, bogate i raznovrsne, kao što je kultura Crne Gore.

Dragan Mitov Đurović, ime koje krasi stranice crnogorskog novinarstva svojim neizbrisivim tragom, predstavlja simbol profesionalnosti, posvećenosti i izuzetnosti u svijetu medija. Njegov život i djelo ogledaju se kroz impresivan opus koji nije samo obogatio kulturno nasljeđe Crne Gore, već je i uticao na generacije novinara, inspirišući ih da slijede njegov put istrajnosti, istine i novinarske etike. Đurovićeva karijera nije bila samo put kroz novinarstvo; bila je to odiseja kroz vremena i promjene, dok je on neumorno radio na tome da svijetu prenese priče koje oblikuju našu stvarnost. Đurović je postavio visoke standarde za reportažni žanr, istražujući teme od lokalnog do globalnog značaja. Njegova sposobnost da uhvati suštinu priče i prenese je publici sa lakoćom i dubinom, čini njegov rad neprocjenjivim doprinosom novinarstvu. Đurovićeva knjiga Od “Volujice do Podgorice“, koja prati razvoj radija u Crnoj Gori, ne samo da dokumentuje ključne momente u istoriji medija već i osvjetljava Đurovićevu strast prema radiju kao sredstvu komunikacije. Kroz stranice ove knjige, čitaoci dobijaju uvid u evoluciju radijskog novinarstva, vidljivu kroz Đurovićevu detaljnu naraciju i analizu.  Njegova zbirka kratkih priča “Panjega“, koja je doživjela tri izdanja, odražava Đurovićevu ljubav prema rodnom kraju i njegovu sposobnost da kroz literarni izraz prenese bogatstvo crnogorske tradicije i identiteta. Ove priče, ispunjene životom i emocijama, služe kao most između prošlosti i sadašnjosti, čuvajući uspomene i običaje od zaborava. Đurovićeva uloga kao koautora knjige “Iz panjega bjelopavlićkih“, koja sadrži skoro devet hiljada zaboravljenih riječi, govori o njegovoj predanosti očuvanju jezičkog blaga Crne Gore. Ovaj leksikon nije samo akademski doprinos, već je i sentimentalno putovanje kroz riječi koje su oblikovale crnogorsku kulturu i istoriju.

Foto: Božidar Proročić

Priznanja i nagrade koje je Đurović primio tokom svoje karijere, uključujući prestižne novinarske nagrade na festivalima u Parizu, Ohridu, Brezojevici, Beogradu, Somboru, kao i Nagradu za životno djelo RTV Crne Gore, svjedoče o njegovom izuzetnom doprinosu novinarstvu. Ove nagrade nisu samo priznanje njegovog individualnog talenta, već i priznanje vrijednosti i uticaja njegovog rada na društvo.

Život i djelo Dragana Mitova Đurovića ostaju trajni podsjetnik na snagu riječi, na važnost istraživačkog duha i na neumornu težnju za istinom. Njegovo nasljeđe kao jednog od posljednjih doajena crnogorskog novinarstva neće se mjeriti samo brojem reportaža ili knjiga koje je ostavio iza sebe, već i neizbrisivim utjicajem koji ima na generacije novinara i čitalaca. Đurovićev životni put je svjetionik za sve one koji teže da svojim radom doprinesu boljem razumijevanju svijeta oko nas. Svojim vještim perom i neumornim mikrofonom, Dragan Mitov Đurović nije samo bilježio događaje; on je čuvao prošlost, sačuvao priče i mudrosti koje su bile dragocjeno nasljeđe posljednjih generacija gorštaka širom Crne Gore. Kroz svoje Bjelopavliće, ali i priče iz stare Katunske Nahije, i druge krajeve širom Crne Gore Đurović je postao nezaobilazno ime u prenošenju bogatstva crnogorske tradicije.

Slijedeći stope jednog od doajena novinarstva kao što je bio Radovan Jablan, Đurović je shvatio važnost očuvanja arhaičnog duha Crne Gore. Taj duh, koji je održao narod kroz vjekove, bio je ključni dio identiteta crnogorskog naroda, a Đurović je to duboko razumio. Kroz svoje priče i zabilješke, on nam donosi zrnca mudrosti sa tog krša, podsjećajući nas na iskru iz koje je nastao plamen života. U tim pričama, često prožetim stradanjima ali i nadanjima u bolje sutra, oslikava se duh borbe i otpora koji je krasio mnoge generacije. Dok su mnogi sanjali o boljem sutra, ta vizija često je ostajala nedosanjani san za mnoge. Međutim, kroz Đurovićeve zapise, ta nada i borba ne blijede; one ostaju kao svijetla tačka u mračnim vremenima, podsjećajući nas na snagu ljudskog duha i nepokolebljivost volje da se izbori za bolju budućnost. Dakle, Dragan Mitov Đurović nije samo novinar; on je čuvar nasljeđa, čuvar duše crnogorskog naroda. Kroz svoje medijsko djelo, on nas  podsjeća na važnost povezivanja sa prošlošću, na cijenu koju su ljudi platili za slobodu i na nadu koja nikada ne smije izblijeđeti. Njegove priče ostaju kao svjedočanstvo o snazi, hrabrosti i trajnoj borbi za bolje sutra, podsjećajući nas da su naše priče dio veće cjeline, duboko utkane u tkivo crnogorske kulture i identiteta.

U savremenom dobu, đe digitalna revolucija i brzina informacija oblikuju naš svakodnevni život, svjedočimo postepenom zanemarivanju tradicionalnih žanrova poput priča, reportaža i narodnih mudrosti. Ove forme izražavanja, koje su nekada bile temelj komunikacije i prenošenja znanja kroz generacije, polako gube svoje mjesto u društvu koje neumoljivo teži novitetima i brzini pristupa informacijama. Sve je manje onih pojedinaca koji posjeduju strast i predanost potrebnu za očuvanje ovih vrijednih oblika kulture, koji ne samo da obogaćuju naše kulturno nasljeđe već i čuvaju esenciju ljudskosti i topline među nama. U tom kontekstu, Dragan Mitov Đurović izdvaja se kao izuzetna ličnost čiji rad predstavlja svjetionik u moru zaborava. Njegova predanost zabilježavanju, očuvanju i prenošenju narodnih mudrosti, priča i reportaža nije samo čin umjetničkog izražavanja već i djelo od neizmjerne kulturne važnosti. Đurovićeva sposobnost da prepozna vrijednost i ljepotu u običnim pričama i mudrostima, da ih sačuva od zaborava, ukazuje na duboko razumijevanje uloge koju kultura i tradicija igraju u oblikovanju identiteta i zajednice. U vremenu kada nas tehnološki napredak nemilosrdno odvaja od korijena i tradicije, Đurovićev rad postaje još važniji. On služi kao podsjetnik da u svijetu koji se neprestano mijenja, postoji nešto vrijedno što moramo sačuvati za buduće generacije. Đurović nije samo zabilježio priče i mudrosti; on je sačuvao dijelove naše duše, naše prošlosti, i našeg kolektivnog sjećanja koje inače rizikujemo izgubiti u bespućima modernog doba. Kroz njegov rad, Đurović nas uči važnosti prisjećanja i poštovanja naše prošlosti, kulture i tradicije. Njegove priče i reportaže nisu samo literarni ili novinarski radovi; oni su mostovi koji nas spajaju sa našim korijenima, podsjećajući nas na snagu, mudrost i ljepotu koju nosimo u sebi. Dragan Mitov Đurović ostaje ne samo dragulj koji je sačuvao brojne druge dragulje iz naše prošlosti već i inspiracija i pouka da u vremenu tehnološkog napretka i informacijske zasićenosti, moramo više nego ikad cijeniti, čuvati i prenositi blago naše kulturne i duhovne baštine.

ODJEK PROŠLOSTI U GLASOVIMA CRNOGORSKIH VELIKANA

Tokom više od pola vijeka, istraživačko radio novinarstvo je bilo ne samo svjedok već i čuvar glasova i poruka onih koji su iz prve ruke doživjeli velike istorijske događaje, kao i junaka koji su svojim djelovanjem obilježili epohe u kojima su živjeli. Ova odiseja kroz vrijeme, koja obuhvata skoro tri vijeka, predstavlja ne samo hroniku prošlosti već i most koji povezuje generacije, šireći znanje i inspiraciju. Pravi biseri ovog monumentalnog poduhvata jesu riječi Mitra Lakovića, svjedoka prve sahrane Nikole Prvoga Petrovića, kao i vojnika kapetana Simona Vukčevića, koji su prkosili zabranama kako bi odali počast Marku Miljanovu. Njihove priče, zajedno s onima Kuča koji su sahranili velikog vojvodu na Medunu, oživljavaju stranice istorije, nudeći nam uvid u duboko tkivo crnogorskog društva i njegovih običaja. Ne treba zanemariti ni priče Stane Cerović iz Tušine, posljednje crnogorske tobelije, ili Stanike Bulatović iz Biševa kod Rožaja, koja je muža oženila kako bi nastavila lozu. Tu su i potresne priče Jele Đelević iz Trimojevića, koja je do zadnjeg daha, gotovo slijepa, otvarala vrata bratove kuće, i Vuka Vuksanovića, koji je uprkos slabovidosti stvorio stotine slika i napisao nekoliko knjiga. Neizbrisivi trag u ovoj fonoteci ostavili su i Tripo Tomas svojim pjesmama, Vida Matjan svojom muzičkom veličinom, slobodarske poruke Vukice Mićunović i Lidie Jovanović, kao i vajarsko umijeće Komnena Dragovića-Dučića. Njihove priče, zajedno sa suzama ratne siročadi i poslijeratnom pjesmom akcijaša, te stotine domaćina iz crnogorskih polja, gora, dolina i planina, formiraju zvučnu sliku koja prenosi duh jednog vremena, njegovu bol, nadu i ponos.

Ova veličanstvena fonoteka je plod velike posvećenosti autora i njegove zahvalnosti Radovanu Jablanu, jednom od najboljih crnogorskih reportera. Jablanova posveta „Dragane, đe ja stanem Ti produži“ upućena prije tačno četiri decenije u knjizi „Iz ove kolijevke“ nije samo simbolična predaja štafete; ona je poziv na odgovornost i privilegiju da se nastavi misija čuvanja i prenošenja neizmjerne kulturne i istorijske baštine. U tom kontekstu, radovi poput ovih su ne samo odraz novinarskog majstorstva već i svjedočanstvo o neuništivom duhu ljudi koji su oblikovali i sačuvali identitet crnogorske nacije. Svaka priča, svaki glas iz prošlosti, je dragocjeni dio mozaika koji čini bogatu tapiseriju crnogorske istorije i kulture, podsjećajući nas na snagu, otpornost i neugasivu težnju ka slobodi koja je vodila generacije.

RIJEČ DVIJE O “PANJEGI“

Međutim, njegovo najznačajnije djelo, možda, leži u njegovoj knjizi “Panjega“. Ova knjiga, čiji je naslov sam po sebi simboličan, predstavlja duboku i intimnu vezu sa njegovim korijenima i tradicijom. Kroz priče koje je čuo od svojih bližnjih i prijatelja, Đurović je otkrio ne samo bogatstvo crnogorske kulture, već i vrijednosti koje su od ključnog značaja za svakog pojedinca. Njegovo odlučno pisanje, stidljivo, ali uporno, donijelo je svijetu jedinstvenu zbirku mudrosti, podsjećajući nas na važnost pamćenja i čuvanja prošlosti. Kroz “Panjegu“, Đurović nije samo stvorio knjigu, već i spomenar o vrlinama i manama, o običajima i ćudima, koji svjedoči o dubokom razumijevanju ljudske prirode i društva. Njegova vještina pripovijedanja, prepoznatljiva po prepoznatljivom reporterskom rukopisu, podarila je njegovim slušaocima dragocjene mudrosti koje su dopirale do svakog doma, od najstarijih do najmlađih. Za Đurovića, pisanje nije bilo samo akt izražavanja, već i akt očuvanja. Kroz zapisane riječi, on je omogućio da se priče prenose kroz generacije, a da se važne lekcije ne izgube u vremenu. Njegova posvećenost umjetnosti pisanja, njegova sposobnost da riječima oživi prošlost, čini ga istinskim majstorom besjede, čije riječi ostaju kao trajni podsjetnik na snagu pisane riječi.

Dragan Mitov Đurović, novinar, publicista i hroničar, predstavlja istinski stub crnogorske kulture i publicistike, odražavajući duboku posvećenost i majstorstvo u umjetnosti reportaže. Kroz njegovu bogatu karijeru, Đurović je ne samo dokumentovao istorijske trenutke i ličnosti koje su oblikovale Crnu Goru, već je svojim radom znatno doprinio očuvanju i promociji crnogorske kulture, multikulturalnosti i bogatstva duha naroda. Njegova sposobnost da zabilježi suštinu trenutka i prenese žive slike kroz riječi čini ga nezamjenjivim mostom između prošlosti i sadašnjosti, čuvajući tako neprocjenjive vrijednosti za buduće generacije. Đurovićev doprinos crnogorskoj publicistici i reportaži nadilazi puko dokumentovanje događaja. On je uspio uhvatiti duh vremena, emocionalnu i kulturnu srž Crne Gore, pružajući ne samo zapis o događajima već i duboku analizu i refleksiju na teme koje su od ključne važnosti za razumijevanje crnogorske istorije, kulture i društvenih promjena. Njegovo djelo služi kao ključna referenca za istraživače, studente i sve one zainteresovane za crnogorsku prošlost i kulturu, pružajući nezamjenjiv uvid u složenost i bogatstvo crnogorskog društvenog tkiva. Kao jedan od posljednjih majstora najsloženijeg novinarskog žanra – reportaže, Đurović je uspostavio standard za buduće generacije novinara, pokazući kako se kroz strast, predanost i umješnost mogu prenositi priče koje žive i inspirišu. Njegov rad ne samo da slavi crnogorsku kulturu i multikulturalnost, već i podstiče dijalog i razumijevanje među različitim kulturama, doprinoseći tako jačanju društvene kohezije i međukulturalne komunikacije. Dragan Mitov Đurović svojim djelom ostavlja neizbrisiv trag u crnogorskoj kulturi i publicistici, simbolizujući snagu pera koja može premostiti vremenske razdaljine, povezati generacije i čuvati esenciju jednog naroda. Njegov neumoran rad i doprinos su neprocjenjivi, služeći kao vječni podsjetnik na moć riječi i važnost čuvanja naše kulturne baštine.

Piše: Božidar PRORORČIĆ, književnik i publicista