Psihologija u dječijem sportu nije samo alat za postizanje boljih rezultata, već ključni faktor u očuvanju mentalnog zdravlja, građenju samopouzdanja i suočavanju s izazovima.
Foto: Ilustracija/Pexels.com
Psihologija u dječijem sportu nije samo alat za postizanje boljih rezultata, već ključni faktor u očuvanju mentalnog zdravlja, građenju samopouzdanja i suočavanju s izazovima.
U vremenu kada djeca sve više zamjenjuju fizičku igru virtuelnim svijetom, sportska aktivnost postaje ne samo poželjna, već i neophodna. Sport nije samo fizička aktivnost, već i lekcija o životu, kazao je psiholog Nikola Mijuštković za portal Kolektiv.me.
Foto: Privatna arhiva/Ustapljena fotografija
VIŠE OD FIZIČKE AKTIVNOSTI
Kako naglašava, hronični deficit pokreta, koji se često javlja zbog nedovoljnog vremena provedenog na otvorenom, ostavlja značajne posljedice na fizičko i mentalno zdravlje mališana.
“Iz moje perspektive, uslovi za uključivanje djece u sportsku aktivnost su minimalni i odnose se na to da je dijete zdravo i razvijeno u skladu sa svojim uzrastom. Sport je takav da popravlja cjelokupno psiho-fzičko stanje djeteta, i zbog toga kažem da su preduslovi uključivanja djece u sport minimalno zahtjevni.”
Foto: Ilustracija/ Pexels.com
Sport ne samo da jača tijelo i unapređuje motoričke sposobnosti, već i značajno doprinosi razvoju socijalnih vještina, timskog duha i osjećaja discipline kod djece.
“Sport se u modernom dobu pokazao kao lijek za sve procese u razvoju djece. Od intelektualnog razvoja, obzirom da se kroz sport stimulišu centri u CNS koji koreliraju sa razvojem inteligencije, preko socijalnog, pa sve do emotivnog razvoja”.
PREVAZILAŽENJE IZAZOVA
Ipak, ključno je razumjeti i uvažiti fizičke i psihološke karakteristike svakog djeteta koje želi da se bavi sportom. Sportske aktivnosti su pokazale da mogu biti moćan alat za emocionalni razvoj djece. Kroz njih, mališani uče kako da se nose sa izazovima, nepravdama i pritiskom.
“Emotivni razvoj djece se sportom pospješuje, jer kroz ovu aktivnost djeca uče da se nose sa uspjesima i neuspjesima, da trpe nepravde i da se bore za svoje ciljeve. Sport ih jako lijepo priprema za život i izbacuje iz tog nerealnog i bajkovitog života, gdje je sve po njihovoj volji. Sve je to naravno u konekciji sa upravljanjem stresom, jer se djeca u ranom razvoju uvježbavaju da se nose sa stresom i malim problemima koji su za njih ogromni u tom periodu”, istakao je Mijušković za naš portal.
POŠTOVANJE RAZVOJNIH FAZA
Foto: Ilustracija/ Pexels.com
A da li pstoje specifične godine kada je dijete psihološki spremni za ozbiljan sportski trening?
Mijušković naglašava da se najprije mora definisati šta se podrazumijeva pod “ozbiljnim sportskim treningom”. Smatra da takav vid sportske aktivnosti poštuje specifičnosti i ograničenja svakog razvojnog perioda djeteta.
“Samim tim, ne postoje neka ograničenja kojih bi se trebalo čuvati, pa je onda manje smisleno razmišljati o tim nekim kritičnim periodima. Sa druge strane, kada se prema djeci ponašamo kao prema seniorima, i ne poštujemo njihove razvojne specifičnosti, onda to nije ozbiljan trening i za takav vid je potrebno voditi računa o tome kada će se početi”.
Foto: Privatna arhiva/Ustapljena fotografija
RODITELJI DA BUDU OSLONAC I PODRŠKA
U savremenom dobu, kada tehnologija često preuzima primat nad fizičkom aktivnošću, ključnu ulogu u podsticanju djece da budu aktivna, imaju roditelji.
“Roditelji treba da ostanu roditelji prije svega. Tako što se vremenom neće pretvoriti u menadžere, trenere, analitičare i tako što će biti podrška svojoj djeci. To ne znači da neće ukazati na nepravilnosti i uputiti opravdanu kritiku. Takođe, svojim primjerom mogu motivisati djecu da vode računa o fizičkoj kulturi i zdravom načinu življenja”, izričit je Mijušković.
SPORT KAO ALAT ZA SOCIJALIZACIJU
U periodu odrastanja, socijalizacija igra presudnu ulogu u formiranju ličnosti i razvijanju društvenih veza.
Jedan od najefikasnijih načina za postizanje ovoga jeste bavljenje sportom. Posebno u kolektivnim disciplinama, djeca imaju priliku da razvijaju osjećaj timskog duha.
“Iskustva, kako lična tako i životna pokazuju da se najbolja i najduža prijateljstva stvaraju na sportskim terenima. Teško šta može biti toliko snažno i toliko ujedinjujuće, kao to kada sa nekim zajedno “prospete” litre znoja i zajedno se ‘’mučite’’ u jurnjavi za ličnim ciljevima”.TRENERI KAO KLJUČ MOTIVACIJE U ADOLESCENCIJI
Tokom adolescencije, interesovanje za sport često opada zbog razvoja drugih interesovanja i promjena u prioritetima.
Foto: Ilustracija/Pexels.com
Sagovornik našeg portala ističe da je u tom periodu ključno oslanjati se na trenerske vještine, posebno one vezane za motivaciju.
“Motivacija se gradi godinama, a važno je razvijati unutrašnju motivaciju i ljubav prema sportu još od ranog uzrasta. Kada dijete istinski zavoli sport, ta povezanost postaje jaka i teško je tek tako prekinuti. Treneri i roditelji trebaju usmjeriti dijete ka tome da u sportu pronađe zadovoljstvo, izazov i smisao, jer tada čak i adolescentni period, sa svim svojim promjenama, neće narušiti ljubav prema fizičkoj aktivnosti”, zaključuje Mijušković.
Piše: Višnja Cvetković
KOMENTARI (0)