“Neophodno je da u jednom trenutku počnemo da dio postojećih dugova servisiramo iz sopstvenih sredstava, umjesto stalnog zaduživanja često po višim kamatnim stopama. Takvim pristupom bi pokazali fiskalnu odgovornost, unaprijedili povjerenje investitora i dodatno otvorili prostor za sprovođenje suštinskih ekonomskih reformi. Svi vidimo da građani od institucija danas očekuju uvođenje reda i potpunu odgovornost. Ako već moramo da se zadužujemo, to mora biti isključivo za projekte koji imaju visoku stopu povraćaja, otvaraju nova radna mjesta i daju snažan impuls ekonomskoj aktivnosti. Naš zadatak je jasan: kroz pametne razvojne politike, promjenu strukture i diverzifikaciju ekonomije, kao i snažan i stabilan privredni rast – možemo smanjiti javni dug, podići proizvodnju i stvoriti fiskalni kapacitet koji će nam omogućiti da odgovorimo na sve izazove, pa i one koje danas ne možemo predvidjeti”, kazao je za Bankar predsjednik Crne Gore Jakov Milatović.

Foto: Kabinet Predsjednika Crne Gore 

U intervjuu za  portal Bankar,  Milatović otvoreno govori o složenom stanju domaće ekonomije, uzroke vidi u propuštenim reformskim šansama i neadekvatnim ekonomskim politikama, dok rješenja pronalazi u vraćanju fokusa na strukturne promjene koje bi Crnu Goru mogle izvesti na put održivog rasta. U razgovoru za Bankar predsjednik se osvrnuo to koji su najizgledniji sektori za razvoj izvozno orijentisane privrede, objašnjava zbog čega mora doći do korjenite promjene načina upravljanja državnim preduzećima i šta bi država morala učiniti kako bi zadržala mlade i obrazovane ljude.

Posebno ističe važnost efikasnih institucija, vladavine prava, transparentnosti i odgovornog upravljanja, bez čega, kako kaže, ne može biti ni ekonomskog progresa ni evropske budućnosti.

Iako kritičan prema trenutnim politikama, predsjednik Crne Gore poručuje da zemlja ima kapacitete da ostvari značajan rast, ukoliko se napravi zaokret u pristupu i prepozna potencijal u domaćim resursima, ljudima i znanju. Jedna njegova poruka posebno se izdvaja kao jasan pravac u kojem, po njegovom uvjerenju, Crna Gora treba da ide:

„U odnosu na svoj potencijal, Crna Gora može da raste po stopi od 5% godišnje ili više.“

Kako ocjenjujete trenutnu ekonomsku situaciju u Crnoj Gori?

Crna Gora se na ekonomskom planu suočava sa ozbiljnim izazovima. Ovdje prvenstveno mislim na inflaciju koja je dva i po puta veća od inflacije u zemljama Eurozone, zatim na nedovoljan obim domaće proizvodnje, visoku uvoznu zavisnost i nedovoljnu diverzifikovanost ekonomije. Posljednji pokazatelji ukazuju i na značajno usporavanje privrednog rasta. Dodatno zabrinjava i pad prihoda od turizma, koji se bilježi već drugu godinu zaredom, što jasno upućuje da su potrebni odlučni koraci kako bi ovaj sektor ponovo počeo da raste i tako kreira nove mogućnosti za dalje investicije. Takođe, zabrinjava i izraženo pogoršanje strukture stranih direktnih investicija, gdje se bilježi pad u svim oblastima osim u dijelu ulaganja u nekretnine.

Istovremeno, važno je naglasiti da su osnovni makroekonomski indikatori još uvijek relativno stabilni, što znači da je sada vrijeme da reagujemo. Neophodno je vratiti fokus na reformske procese koji izostaju. To je put da stvaramo temelje za stabilan, konstantan i održiv rast. U odnosu na svoj potencijal, Crna Gora može da raste po stopi od 5% godišnje ili više. Nažalost, trenutne politike Vlade ne pokazuju kapacitet da zemlju povedu tim putem. Pokazatelj toga je i činjenica da je u kvartalu kada su primijenjene ključne reformske mjere po riječima Vlade, uključujući i implementaciju programa „Evropa sad 2“, krajem 2024. godine, zabilježen najniži rast ekonomije još od 2015., izuzimajući pandemijsku godinu.

Da se razumijemo, za ovako izazovno stanje u ekonomiji ne krivim samo one koji danas pokušavaju da poprave stvari, ali smatram da pažnju moramo usmjeriti tamo gdje su konkretni rezultati – u pravcu strukturnih reformi koje donose stvarne koristi građanima.

Koji su po Vašem mišljenju najveći rizici za makroekonomsku stabilnost Crne Gore u narednim godinama, i kako ih ublažiti?

Ključni makroekonomski rizik za svaku zemlju, pa tako i za Crnu Goru, jeste nivo javnog duga. Prema dostupnim projekcijama Ministarstva finansija, javni dug se trenutno kreće u okvirima koji su još uvijek prihvatljivi. Ipak, to nas ne smije uspavati, moramo biti svjesni mogućnosti nepredviđenih ekonomskih šokova i rasta troškova kamata, koji dodatno opterećuju budžet. Ovo je posebno važno imajući u vidu značajno usporavanje privrednog rasta kojem svjedočimo. Takođe, vidimo da živimo u neizvjesnom vremenu koje svakog trenutka može izazvati velike i nepremostive krize.

Upravo zato je važno da budemo proaktivni. To znači: sprovođenje reforme javne administracije koja povećava efikasnost, ali i reformu načina upravljanja državnim preduzećima, koja često ne posluju u interesu građana. Ta preduzeća su imovina svih nas i ako njima ne upravljamo domaćinski, cijenu izostanka reformi na kraju plaća svaki građanin kroz skuplje usluge, izgubljene investicije i neefikasnu potrošnju. Potrebno je konačno preći sa partijskog i netransparentnog kadriranja na meritokratski i odgovoran model upravljanja, uz jasan uvid u rezultate i kontinuirano mjerenje poslovne i društvene vrijednosti.

Takođe, neophodno je da u jednom trenutku počnemo da dio postojećih dugova servisiramo iz sopstvenih sredstava, umjesto stalnog zaduživanja često po višim kamatnim stopama. Takvim pristupom bi pokazali fiskalnu odgovornost, unaprijedili povjerenje investitora i dodatno otvorili prostor za sprovođenje suštinskih ekonomskih reformi.

Svi vidimo da građani od institucija danas očekuju uvođenje reda i potpunu odgovornost. Ako već moramo da se zadužujemo, to mora biti isključivo za projekte koji imaju visoku stopu povraćaja, otvaraju nova radna mjesta i daju snažan impuls ekonomskoj aktivnosti.

Naš zadatak je jasan: kroz pametne razvojne politike, promjenu strukture i diverzifikaciju ekonomije, kao i snažan i stabilan privredni rast – možemo smanjiti javni dug, podići proizvodnju i stvoriti fiskalni kapacitet koji će nam omogućiti da odgovorimo na sve izazove, pa i one koje danas ne možemo predvidjeti.

Kako vidite strukturalne ekonomske prednosti i slabosti Crne Gore u narednih deset godina?

Foto: Vlada Crne Gore/S.Matić

Strukturne prednosti crnogorske ekonomije počivaju na onome što je već postignuto, ali i na potencijalima koje do sada nismo dovoljno iskoristili. Implementacijom programa „Evropa sad“, za vrijeme 42. Vlade, postignut je značajan iskorak u rastu minimalne zarade, smanjenju siromaštva i ukupnom poboljšanju životnog standarda. To su bili važni temelji. Međutim, došli su novi izazovi, inflacija koja pogađa većinu domaćinstava.

Upravo zato sam Vladi Crne Gore uputio inicijativu sa deset hitnih mjera, koje uključuju zakonsko ograničenje marži, formiranje robnih rezervi, uvođenje mehanizama za povrat PDV-a i jačanje konkurencije kroz digitalne alate. Te mjere su važne, ali suštinski to su sanacioni koraci. Dugoročno rješenje se mora tražiti u povećanju domaće proizvodnje, rastu efikasnosti i podizanju ukupne produktivnosti ekonomije.

Strukturna slabost Crne Gore je to što i dalje mnogo više uvozimo nego izvozimo, što nam nedostaje industrijska baza i što ključne ekonomske poluge, poput državnih preduzeća još uvijek funkcionišu bez dovoljno odgovornosti, transparentnosti i ekonomskog učinka. Kada kompanije u državnom vlasništvu ne ostvaruju rast i razvoj ili čak akumuliraju gubitke, a broj zaposlenih raste bez realne potrebe već po partijskom ključu, to ne ugrožava samo budžet, već i ukupnu ekonomsku stabilnost. Vjerujem da je krajnje vrijeme da se raskrsti sa starim obrascima ponašanja u vođenju državnih preduzeća. Ovo smatram posebno važnim jer je državno vlasništvo koncentrisano u ključnim razvojnim sektorima poput energetike, infrastrukture, turizma i prerađivačke industrije. Dakle, ne smijemo dozvoliti da se urušavaju preduzeća koja pružaju neke od ključnih javnih usluga u našoj zemlji jer se tako, iznova i sistemski, narušava povjerenje građana u javne institucije.

U budućem periodu, vidim Crnu Goru kao članicu Evropske unije koja svoju ekonomiju temelji na održivosti, inovativnosti i pravednosti. Regionalna saradnja, veća povezanost kroz modernu saobraćajnu i energetsku infrastrukturu, kao i pristup širem tržištu, moraju postati naša razvojna osovina. Samo tako ćemo povećati konkurentnost i stvoriti uslove za ekonomski rast koji neće biti kratkog daha.

Razvoj je maraton, ne sprint. Ako želimo da Crna Gora bude zemlja u kojoj svaki građanin ima svoju šansu, od Pljevalja do Ulcinja– moramo prestati da razmišljamo kratkoročno. Moramo raditi više, ali i pametnije. I ono najvažnije: ne smijemo dozvoliti da stojimo u mjestu.

Najizgledniji smo kandidat za pristupanje Evropskoj uniji od država SFRJ. Koje su ključne reforme koje Crnoj Gori nedostaju kako bi značajno unaprijedila svoju konkurentnost na međunarodnom tržištu?

Zatvaranje pregovaračkih poglavlja jasno pokazuje da Crna Gora ima kapacitete da ispuni zahtjeve evropske agende. Ipak, predstoji nam ozbiljan i intenzivniji rad na ključnim reformama u oblasti vladavine prava, borbe protiv korupcije i reforme pravosuđa, jer bez funkcionalnih i pouzdanih institucija nema ni povjerenja investitora, ni održivog razvoja. Evropski standardi moraju postati domaći standardi, ne zato što to od nas traži Brisel, već zato što to dugujemo svojim građanima.

Evropski put je naš najvažniji razvojni okvir. Njegova vrijednost se ne ogleda samo u članstvu, već u tome što podstiče reforme koje su osnova ekonomske transformacije. Stabilno i transparentno okruženje automatski znači veći priliv stranih direktnih investicija, bolju konkurentnost na međunarodnom tržištu i otvaranje novih radnih mjesta. Uspješan napredak u pregovorima donosi i pristup značajnim EU fondovima, što je šansa da se ubrza razvoj infrastrukture, digitalizacija i modernizacija administracije.

Ali istovremeno moramo biti svjesni da bez unutrašnjih reformi, taj potencijal ostaje neiskorišćen. Najveća prepreka konkurentnosti Crne Gore danas su korupcija, neznanje i partitokratija. Neproduktivno upravljanje državnim resursima, slaba povezanost između obrazovanja i potreba tržišta rada, nestimulativan poslovni ambijent, značajna oslonjenost na turizam i neodržive izvore energije, kao i  nedovoljna podrška malim i srednjim preduzećima, upravo onima koji nose izvoz, inovacije i nova zapošljavanja, samo su nuspojave gore pomenutih prepreka.

Vjerujem da je plan da 2028. godine postanemo 28. članica Evropske unije realan i dostižan. Ali još važnije, to je cilj koji mora ujediniti sve odgovorne aktere u društvu. Evropski put nije rezervisan za vlast, to je razvojni pravac koji pripada svim građanima Crne Gore. Pred nama je šansa generacije i ne smijemo je propustiti. Ali ona će biti ostvarena jedino uz slobodu od korupcije, znanje i meritokratiju.

Da li smatrate da Crna Gora ima realnu šansu da razvije izvozno orijentisanu privredu, i u kojim sektorima to vidite kao najizglednije?

Foto: Vlada Crne Gore/ B.Ćupić

Visok spoljnotrgovinski deficit je hronični problem crnogorske ekonomije i direktna posljedica nagle deindustrijalizacije i nedovoljno diverzifikovane privredne strukture. Više decenija oslanjanja na uvoz i kratkoročnu potrošnju stvorilo je model koji je ranjiv i nestabilan. Ako zaista želimo izvozno orijentisanu ekonomiju, moramo preći sa potrošnje na proizvodnju, sa uvozne zavisnosti na domaći razvoj.

U tom smislu, Crna Gora ima realan potencijal da u narednim godinama postane konkurentna u više sektora. Prvi među njima je poljoprivreda, ne samo zbog prirodnih resursa, već i zbog strateške važnosti prehrambene sigurnosti. Više puta sam ukazivao na to da agrobudžet mora biti izdašniji i da se domaćoj proizvodnji mora dati impuls kako bi se dodatno razvijala. To je bila i jedna od mjera koju sam predložio Vladi kao vid borbe protiv inflacije. Zatim, energetika, posebno proizvodnja iz obnovljivih izvora, gdje imamo prirodne kapacitete, ali i potrebu za boljim upravljanjem postojećim resursima. IT sektor i kreativne industrije su takođe prostor u kojem možemo brže i efikasnije napredovati, jer zahtijevaju manja početna ulaganja, a stvaraju proizvode i usluge visoke dodate vrijednosti.

Da bi se ovaj potencijal iskoristio, država mora obezbijediti snažniju podršku kroz pametne subvencije, poreske olakšice i ciljane razvojne fondove. Posebno me raduje što sam učestvovao u stvaranju Fonda za inovacije, koji je danas jedan od temelja dinamične start-up zajednice. Na fonu ovog dobrog primjera, potrebno je stvoriti okruženje u kojem preduzetnici znaju da će država stati iza onih koji zapošljavaju, izvoze i stvaraju novu vrijednost. U tom smislu, mislim da je značajno što će naša privreda konačno dobiti Kreditno – garantni fond koji tako dugo očekuje. Ovaj fond nije zamišljen kao još jedan birokratski korak – već kao živa, operativna podrška. Njegova svrha je da garantuje za dio sredstava iz kredita kod poslovnih banaka, čime se direktno smanjuje finansijski rizik za banke, a otvara prostor za veću podršku privredi, posebno početnicima u biznisu. To znači: više kredita- više šansi. Zato mi je izuzetno zadovoljstvo što će ova institucija, čije sam osnivanje inicirao kao ministar ekonomije, konačno biti postavljena na noge.

U svoj ovoj priči ne smijemo zaboraviti turizam koji de facto jeste najveći izvoznik usluga. Međutim, evidentan pad prihoda i broja noćenja u prethodnoj godini ukazuje da se ne može više oslanjati na inerciju. Pripremi turističke ponude mora se pristupati blagovremeno i strateški, ne kada su prvi turisti već na našim vratima. Zato sam više puta ukazivao na potrebu unapređenja imidža destinacije i redefinisanja poreskih politika u ovom sektoru kako bismo zaista izvukli maksimum iz onoga što Crna Gora nudi svijetu. Da se može kad se hoće – primjer su i uspješne turističke sezone 2021. i 2022. godine kada smo uspjeli da vratimo turizam na pred-pandemijski nivo.

Naš put ka izvozno orijentisanoj privredi počinje ovdje, od kuće, jačanjem domaće proizvodnje, partnerstvom između države, privrede i akademske zajednice, i strateškim pristupom koji ne traži kratkoročne poene, već dugoročan učinak.

Prema podacima Centralne banke Crne Gore neto strane direktne investicije u januaru smanjene su za 63 odsto u odnosu na isti mjesec prošle godine, odnosno sa 58,7 na 21,8 miliona eura, U vezi sa ovim i u svjetlu Vašeg stava o Sporazumu o saradnji u oblasti turizma i razvoja nekretnina između Vlade Crne Gore i Vlade UAE, kako po Vama treba da izgleda održiva strategija kada su u pitanju strane investicije?

Podaci za 2025. godinu pokazuju da je obim priliva stranih direktnih investicija na nivou iz prethodne godine, ali da je došlo do određenih negativnih tendencija kada se govori o strukturi priliva SDI. Moj stav o Sporazumu o saradnji u oblasti turizma i razvoja nekretnina između Vlade Crne Gore i Vlade UAE je javnosti poznat, precizno argumentovan i detaljno predstavljen. Pravni aspekti implementacije ovog sporazuma su njegov ključni nedostatak, a kako nije dovoljno specificiran, ekonomske efekte nije moguće detaljno analizirati, osim u dijelu obaveza koje je država preuzela u cilju izgradnje infrastrukture za potrebe privatnog investitora. Više puta sam ukazivao na to da se, u ovakvim situacijama, mora voditi računa o tome šta je državni interes i kako se raspolaže imovinom svih građana ove zemlje.

Dugoročno održiva strategija za privlačenje kvalitetnih stranih investicija se mora bazirati na kreiranju stabilnog i predvidivog poslovnog okruženja, koje podrazumijeva efikasno pravosuđe, transparentne javne tendere i jasne procedure. Crna Gora više ne može da priušti luksuz da se politika vodi po principu netransparentnih kratkoročnih aranžmana, već mora dosljedno graditi sistem koji funkcioniše jednako za sve, a ne samo za pojedine projekte. Strani investitori iz svih zemalja su više nego dobrodošli dok god se poštuje naše zakonodavstvo i procedure koje imamo, a koje nesumnjivo treba da unaprijedimo u cilju boljeg poslovnog ambijenta i bržeg ekonomskog razvoja.

Da bi motivisali strana ulaganja, potrebno je da obezbijedimo sigurno okruženje za njihov razvoj. To znači – nulta tolerancija na korupciju i kriminal. Investitorima se mora obezbijediti pravna sigurnost, tržišni uslovi, efikasna administracija i vladavina prava, jer samo tako možemo dugoročno jačati povjerenje i graditi ekonomiju koja ne zavisi od političkih odluka, već od stvarne vrijednosti koju stvara.

Vi ste jedan od onih koji su odlučili da se vrate u Crnu Goru i stečena znanja u inostranstvu stavite na rapolaganje državi. Kako možemo zaustaviti odlazak mladih i obrazovanih ljudi iz Crne Gore i stvoriti uslove da se vraćaju i ulažu u domaću ekonomiju?

Tačno je — ja sam jedan od onih koji su odlučili da se vrate. Ne zato što je bilo lako, već zato što vjerujem da Crna Gora ima ogroman potencijal koji ne smije ostati neostvaren. Upravo iz tog ličnog iskustva razumijem koliko je dubok izazov odlaska mladih i obrazovanih ljudi i koliko je važno stvoriti ambijent u kojem će mladi vidjeti budućnost ovdje, a ne negdje drugo.

Vrlo sam svjestan činjenice da su, u decenijama za nama, mladi ljudi bili nezadovoljni stanjem u zemlji i zato su odlučivali da svoj život grade negdje drugo. Uzroke možemo tražiti u nedostatku vladavine prava i nejednakosti šansi koje su godinama bile glavna slika našeg društva.

Odlazak mladih nije samo pitanje boljih plata u inostranstvu — to je i pitanje povjerenja u institucije, osjećaja perspektive, pravde, stabilnosti i dostojanstva. Ako želimo da promijenimo taj tok, moramo sistemski raditi na tome da Crna Gora postane zemlja u kojoj se isplati ostati, raditi, stvarati i živjeti.

Prije svega, mladima moramo vratiti povjerenje u institucije. To znači borbu protiv korupcije, transparentno odlučivanje, profesionalnu upravu i, najvažnije, društvo u kojem neće biti važno ko si, već šta znaš i koliko vrijediš.

Zato moramo ulagati u obrazovanje koje odgovara savremenim potrebama tržišta rada, koje je digitalizovano i međunarodno konkurentno. Neophodno je ojačati domaće inovacione ekosisteme i podršku započinjanju biznisa kako bi mladi ljudi imali priliku da razvijaju svoje ideje i biznise ovdje, a ne da ih izvoze van granica.

Zatim, moramo obezbijediti uslove za zapošljavanje mladih ne samo u javnom, već i u privatnom sektoru kroz poreske olakšice, podršku za prve biznise i pristup finansijama. Svaka podržana nova firma, svaka inovacija ili društveni projekat koji se razvije ovdje, šalje poruku da je ulaganje u Crnu Goru moguće i poželjno.

Takođe, dijaspora i povratnici su ogroman neiskorišćen potencijal. Ljude koji su otišli treba ne samo motivisati da se vrate, već i uključiti u razvoj zemlje bez obzira na to gdje trenutno žive.

Zaustaviti odlazak mladih ne možemo samo riječima — moramo djelima pokazati da vrijedi ostati. Moj povratak je bio moj način da to dokažem. Sada je na nama kao društvu da stvorimo uslove da mnogi drugi požele da učine isto.

Izvor: Bankar.me