Na Facebook stranici Instituta za biologiju mora objavljeno je da je mlada jedinka velike bijele ajkule ulovljena i puštena na 12 kilometara od naše obale i dubini od 115 metara. Prema podacima Instituta, tokom proteklih gotovo 30 godina, ovo je tek treći ulov ove vrste u našim vodama.

Foto: Facebook screnehsot/Institut za biologiju mora / Institute of Marine Biology/G.Mitrović

Kako su pojasnili, ajkule, raže i himere, odnosno hrskavičave ribe, spadaju među najugroženije grupe kičmenjaka na svijetu.

“Savremeni naučni podaci ukazuju na to da se više od trećine vrsta iz ove grupe suočava s prijetnjom izumiranja. U posljednjim decenijama napori za očuvanje hrskavičavih riba značajno su povećani. Među mnogim razlozima, ključni je pravilno funkcionisanje morskih ekosistema, koje zavisi od ove grupe riba, koja kontroliše brojnost populacija mnogih vrsta morskih organizama”, kazali su.

Dodali su da je ribar Gojko Mitrović jutros dostavio Institutu za biologiju mora Univerziteta Crne Gore slike mlade jedinke velike bijele ajkule, ulovljene i puštene na 12 kilometara od naše obale i dubini od 115 metara.

“Iako se često vjeruje suprotno, ova vrsta prirodno zalazi u Jadransko more i stanovnik je čitavog Mediterana. Njena brojnost je, međutim, znatno niža nego u prošlosti”, istakli su.

Prema njihovim riječima, Velika bijela ajkula (Carcharodon carcharias) jedna je od najpoznatijih vrsta životinja u svijetu, a njena Mediteranska populacija smatra se kritično ugroženom.

“Nalazi ove vrste u Mediteranskim zemljama postali su veoma rijetki i često se pojedinačno opisuju u naučnoj literaturi. Prema podacima Instituta, tokom proteklih gotovo 30 godina, ovo je tek treći ulov ove vrste u našim vodama. Najnoviji nalaz mlade jedinke u Jadranu zabilježen je 2023. godine, u susjednoj Hrvatskoj”, istakli su.

Iako, ukazuju, odrasle jedinke ove vrste mogu predstavljati potencijalnu opasnost za čovjeka, napadi ajkula su uopšte nešto što se rijetko dešava.

“Većina ljudi ima urođeni strah od životinja koje mogu biti opasne po nas, što je u potpunosti razumljivo. Ipak, kroz pravilno informisanje, bez senzacionalizma, može se uvidjeti da je učestalost napada ajkula na ljude znatno manja u poređenju sa mnogim drugim životinjama, čak i nekim od onih koje susrećemo svakodnevno. Prirodnjački muzej Floride vodi svjetsku bazu napada ajkula na čovjeka. Prema njihovim podacima, tokom 2024. godine zabilježena su četiri napada sa fatalnim ishodom, po jedan u: SAD-u, Zapadnoj Sahari, Egiptu i Maldivima”, navode iz Instituta.

Ova statistika, pojašnjavaju, obuhvata sve vrste ajkula, ne samo veliku bijelu.

“U Crnoj Gori zabilježen je samo jedan napad ajkule na čovjeka, sredinom prošlog vijeka. Od preventivnih mjera, preporučuje se izbjegavanje plivanja u zoru, na većim udaljenostima od obale, ili u blizini ribolovnih aktivnosti. Na našoj strani Jadrana napadi se dešavaju izuzetno rijetko, a posljednji sa fatalnim ishodom dogodio se u Hrvatskoj prije pola vijeka (1974. godine). Posljednji napad u Jadranu desio se 2008. kod ostrva Vis u Hrvatskoj, bez smrtnog ishoda, kada je ajkula napala ronioca koji je sa sobom nosio ulovljenu ribu”, kazali su.

Kako poručuju, vremenska razlika između posljednja dva napada na istočnoj strani Jadrana iznosi više od 30 godina.

“Kao i u slučaju bilo koje druge divlje životinje, nije moguće predvidjeti hoće li se, kada i gdje napad dogoditi. U većini mediteranskih zemalja, pa tako i u Crnoj Gori ciljani je izlov velike bijele ajkule zabranjen. Ova vrsta zaštićena je Rješenjem o stavljanju pod zaštitu pojedinih biljnih i životinjskih vrsta (Službeni list RCG, br. 76/2006), kao i Naredbom o lovostaju uzrasnih klasa riba i drugih morskih organizama (Službeni list CG, br. 26/2015)”, naglasili su.

Prema njihovim riječima, zahvaljujući Mitroviću, dobili su veoma rijedak i vrijedan podatak sa naučne tačke gledišta.

“Kako se i preporučuje, on je oslobodio živu jedinku iz mreže dok je još bila u moru i Institutu dostavio sve informacije o ulovu, zajedno sa fotografijama, na čemu smo mu zahvalni. U Jadranu i drugim djelovima Mediterana, nedavno je sprovedeno istraživanje italijanskih kolega sa namjerom da se pronađe i označi jedinka ove vrste. I pored višegodišnjih pokušaja, nijedna bijela ajkula nije zabilježena”, tvrde oni.

Istraživanje je, kako su dodali, objavljeno u naučnom časopisu Acta Adriatica, a može se pronaći na linku .

“U okviru projekta “Jačanje građanske nauke radi unapređenja prijavljivanja slučajnog ulova ajkula i raža u Crnoj Gori“, Institut sprovodi program građanske nauke #pošaljiajkulu. Projekat finansira Regionalni Centar Aktivnosti Posebno Zaštićenih Područja (Regional Activity Centre for Specially Protected Areas – UNEP/MAP-SPA/RAC) kroz poziv za male projekte za sprovođenje komunikacionih inicijativa za očuvanje hrskavičavih riba u Jadranskom regionu”, zaključili su.