Prije nego što su kutije postale standard, pice su se u Napulju nosile u bakrenim posudama zvanim stufa, dok su se u SAD-u omotavale u papirne vrećice.

Foto: Ilustracija/Pexels.com 

Jeste li se ikada zapitali zašto kutija za picu ima rupe – iako želimo da naša margarita, capricciosa ili quattro formaggi ostanu što duže tople? Na prvi pogled, čini se kao dizajnerska greška. Ali, zapravo, te male rupice su pravo inženjersko čudo – bez tih rupa vaša pica možda nikada ne bi bila onako hrskava i ukusna, piše City Magazine.

Kad se pica izvadi iz pećnice, ona je vruća i počinje ispuštati veliku količinu pare. A para je – za koricu – prava katastrofa. Ako se pica odmah zatvori u hermetički zatvorenu kutiju, ta vlaga ostaje zarobljena, a rezultat je gnjecava, mlohava korica koja se raspada pri svakom zalogaju. Tu na scenu stupaju rupe! One omogućuju da višak pare “izađe” iz kutije i tako čuvaju hrskavost tijesta – ono što picu čini omiljenom širom svijeta.

Mnogi proizvođači savjetuju da se pica ostavi nekoliko sekundi na vazduhu prije pakovanja, ali ključni korak je otvaranje rupa na kutiji. Tako se sprječava zadržavanje vlage, a time i neželjena gnjecavost.

Ironično, rupe u kutiji ne hlade picu – pomažu joj da ostane topla. Zahvaljujući svojim malim dimenzijama i strateškom položaju (najčešće sa strane), omogućuju dovoljno ventilacije da para izađe, ali da se pritom zadrži toplina.