Dani koji se brišu iz sjećanja svakodnevica su ljudi koji boluju od demencije. Iako se o toj bolesti rijetko govori javno, ona sve češće pogađa stariju populaciju, ostavljajući teške posljedice ne samo na oboljele, već i na njihove porodice.

Foto: PR centar, arhiva

“Ljudi koji imaju demenciju nisu bez svijesti o svijetu oko sebe. Oni imaju svoju unutrašnju borbu i često i sami osjećaju da nešto nije u redu, naročito kada okolina ima drugačija očekivanja od njih. Zato je važno da ih pokušamo razumjeti, a ne osuđivati“, poručila je za RTV Podgorica direktorica JU “Dom za stare Podgorica” Jelena Šofranac.

Šofranac ističe da su kapaciteti Doma starih u Podgorici za smještaj osoba sa demencijom ograničeni, dok potrebe godinama rastu.

“Trenutno postoji svega 20 kreveta namijenjenih osobama sa demencijom, dok se na listi čekanja nalazi oko 40 zahtjeva“, navela je Šofranac.

Demencija je, pojašnjava, bolest koja traži strpljenje, razumijevanje i sistemsku brigu, ali i promjenu odnosa društva.

“Kada vidimo netipično ponašanje, to ne bi trebalo da nas navede na ismijavanje ili snimanje, već na pomoć. Svi smo kao društvo dužni da pokažemo više empatije i razumijevanja jednih prema drugima“, poručila je Šofranac.

U pokušaju da javnosti približi svakodnevicu ljudi koji žive sa demencijom, Šofranac je iskustva pretočila u pjesmu „Gdje dani postaju snovi“. Nastala iz priča i sudbina korisnika Doma, pjesma nosi snažnu poruku empatije i podsjetnik je da iza dijagnoze stoje ljudi, emocije i potreba za razumijevanjem.