Iako je riječ o društveno neprihvatljivoj navici, izgleda da kašnjenje ima i svojih dobrih strana, osim po one koji su oštećeni tim kašnjenjem, naravno.

Foto: Ilustracija, pixabay

Naime, jedan harvardski članak pokazuje kako su osobe koje kasne srećnije i boljeg zdravlja, za razliku od onih koje dolaze na vrijeme.

Razlog se krije u činjenici da su ljudi koji kasne uglavnom optimisti. Čak i kad je potpuno nemoguće negdje stići, oni i dalje misle da je to ipak izvodljivo. U ostalim životnim segmentima takav pogled na svijet je poželjan i nerijetko pomaže ljudima da pomjere granice i ostvare snove.

Optimistični ljudi su opušteni, njihov život je kreativniji, a time i sadržajniji. Optimizam dobro utiče i na samo tijelo. Smanjuje nivo kortizola koji štetno djeluje na srce, pritisak, vene i hormone.

Alfi Kon sa Psychology Today predlaže da se pitanje o kašnjenju izokrene kako bi se otkrio odgovor zašto ljudi kasne (i zašto se čini da se ne uzrujavaju kada to čine). Umjesto da se pitate zašto moj prijatelj uvijek kasni, zapitajte se – zašto sam ja uvijek tačan?

Odgovor se krije u tome da imate prizemljenije shvatanje koliko će vam vremena biti potrebno da odete negdje ili obavite sve potrebne poslove. Vaš prijatelj, sa druge strane, je možda više sanjarski tip. Vjeruje da može da stigne da obavi i nešto što ne može, jer voli da razmišlja pozitivno o svemu.

Ali, kako je Aristotel jednom rekao, čovjek je društvena životinja. Imamo velikog uticaja jedni na druge, htjeli to ili ne. Zato, ako ste vi ti koji kasne, nemojte misliti samo na svoje zdravlje, nego i na zdravlje onih koji vas čekaju na dogovorenom mjestu. Za njih su, naime, takvi optimisti izvor frustracija i stresa.