Prije samo nekoliko dana radili ste uobičajene stvari: išli na posao, završavali obaveze na fakultetu, šopingovali, uživali u prirodi i druženju tokom pravih proljećnih temperatura,...

Foto: privatna arhiva/Pixabay

Međutim, sve se to promijenilo „preko noći“, kada je Vlada donijela set mjera, a sve kako bi zaštitila stanovništvo od širenja novog koronavirusa, koji je mjesecima iza nas paralisao cijeli svijet.

Tako je u Crnoj Gori od 13. marta na snazi set mjera koje su u međuvremenu dopunjavane, a koje obuhvataju sljedeće: obustavljen je drumski, željeznički i avio saobraćaj, zatvoreni su kafići, restorani, tržni centri, škole i fakulteti ne rade... a građanima se savjetuje da ostanu u svojim domovima i ne izlaze bez prijeke potrebe.

Ipak, prvi dani socijalne distance i tzv. izolacije, mogima ne padaju lako.

Zbog čega u ovakvim situacijama osjećamo paniku, strah od onoga što bi se moglo desiti?

Kako u razgovoru za naš portal objašnjava psihološkinja i psihoterapeut pod supervizijom Ana Kulić - Ratković, to je potpuno normalan osjećaj u novonastaloj situaciji.

„Osjećamo se nesigurno, ugroženo, prijeti nam opasnost koja nam nije bila poznata, pomjera nas iz naše komfor zone i mijenja nam rutinu i standardnu strukturu vremena. Sva osjećanja u vezi korona virusa su normalna, i kao takva ih treba prihvatiti i prije svega obrađivati na racionalnom nivou. Prirodna ljudska reakcija u ovakvim situacijama jeste emocija straha, a instiktivna ponašanja koja proizilaze iz ove emocije su ili bjekstvo ili borba. U ovom slučaju imamo situaciju kada borba podrazumijeva "pasivnost", a to znači biti izolovan i ostati kući. Ljudi nisu navikli da se bore na ovakav način, rijetko ko od nas ima u svom iskustvu borbu na ovaj način zbog čega se javlja panika i strah. Udaljili smo se od sebe i negdje se plašimo ostati sami sa sobom. U jurnjavi za životom koji prati brzi tempo, zanemarili smo sebe. Sada kada imamo vremena da se bavimo sobom, strah nas je i zabrinuti smo kako će to izgledati“, ističe Kulić - Ratković za naš portal.

Foto: Ilustracija, Pixabay

A kako nagli prekid društvene interakcije utiče na našu psihu?

Koliko god da smo odrasla bića kod kojih dominira racio, u ovakvim situacijama za koje smatramo da nas ugrožavaju, vraćamo se na “najprimitivnije načine reagovanja i počinjemo da se ponašamo slično djeci koja su uplašena”.

Važno je ostati povezan sa nama važnim ljudima.

“Znamo kako djeca reaguju na "zabrane". Samim tim što nam je nešto zabranjeno (druženje sa drugima vani, izlasci napolje), kod nas se javlja intenzivnija želja da baš to radimo i čini nam se da nam je neophodno izlaziti napolje i sl. kako bismo normalno funkcionisali. A do juče smo se žalili kako usled brzog tempa života nemamo vremena za ključne životne stvari - porodicu i za sve one sitnice koje nas usrećuju (knjige na policama koje već dugo čekaju na nas, svi ti nepogledani filmovi za kojim žalimo, eksperimentisanje sa novim receptima...). Ljudi žele ono što trenutno ne mogu da imaju, i tu je problem. Adaptirati se na novonastalu situaciju i izvući maksimum iz nje je vještina koju treba da usavršavamo. Ljudi jesu socijalna bića, i ovo jeste otežavajuća okolnost s obzirom da nije stopostotno naš izbor da ostanemo kući, (već je to mjera upozorenja), pa nam zbog toga ova instrukcija psihološki teško pada. Važno je i dalje ostati povezan sa nama važnim ljudima, što je i te kako moguće s obzirom na širok dijapazon društvenih mreža koje danas imamo. Uključimo svoj racio, sagledajmo realnu sliku, pogledajmo posledice, izbalansirajmo potencijalnu korist i štetu od naših ponašanja i zaključak koji donesemo sigurna sam da će ići u prilog zaštite nas samih i drugih. Ključ je u prevenciji”.

Dakle, treba znati kako dane u kući najbolje iskoristiti i posvetiti se sebi.

Samo se prisjetite – koliko dugo već čekate pogodan trenutak da pročitate knjige koje ste kupili, a od žurbe nikako ne stižete? Nekoliko najnovijih filmova odavno ste stavili “na čekanju”? Sada je pravi trenutak da ih pogledate…

Foto: Ilustracija, Pexels 

Kako Ana Kulić – Ratković objašnjava za Kolektiv, bitno je da one stvari koje su vas i ranije ispunjavale i činile srećnim, sprovodite i u kućnim uslovima, u onim granicama koliko to dozvoljavaju prostor i ambijent.

“Fizičke aktivnosti i dalje možete realizovati u kućnim uslovima, sa prijateljima se možete družiti virtuelno (sjetite se samo koliko to često činimo i kada nismo izolovani), selektujte informacije koje do vas stižu a koje se tiču korona virusa, ograničite vrijeme koje provodite slušajući o virusu, struktuirajte vrijeme, istražite svoje vještine koje ste oduvijek htjeli da ispitate a nijeste imali vremena za njih, ili jednostavno razgovarajte sa svojim partnerom i djecom. Možda se iznenadite koliko su vam djeca zapravo "psihološki" porasla, a koje nove ciljeve ili želje ima vaš partner. Okrenuti se ka sebi, introspektivno, i zaključite kakve vi imate ciljeve, želje, šta vas ograničava, kako da poboljšate svoje odnose sa ljudima koji su vam važni. Puno je opcija... dajte smisao ovoj situaciji u kojoj se svi nalazimo“.

U “moru” informacija o situaciji kojoj smo izloženi, bitno je slušati savjete stručnjaka da ostanete doma, i tako zaštitite i sebe i druge od epidemije koronavirusa

Takvi apeli stižu svakodnevno, i veoma je bitno da ih svi usvojimo, i uz to zadržimo pozitivan stav.

Ponašajte se odgovorno i racionalno i prema sebi i prema drugima.

“Važno je znati da vaše misli i potencijalni zaključci o novonastaloj situaciji, nisu nužno tačne i provjerene činjenice. Ispitajte koliko vaše misli imaju uporište u realnosti. Posmatrajte ih kritički. Preokrenite situaciju u vašu korist. Postavite cilj koji želite da ostvarite koristeći ovu situaciju. Kad sve ovo bude prošlost da možete da kažete: "Ok, nije bilo lako ali ja sam postigla/ao/,naučila/o...." Ponašajte se odgovorno i racionalno i prema sebi i prema drugima. Ne vodite se negacijom kao mehanizmom odbrane (meni se neće ništa desiti, ja sam jak i sl). Optimizam jeste lijep i poželjan, ali negacija nas vodi u neodogovorno ponašanje”, zaključila je Ana Kulić - Ratković za Kolektiv.me.

Marija BOJOVIĆ