Velikan jugoslovenske književnosti je u svojim djelima uspio da pronađe svijetle tačke humanosti napaćenih ljudi...

Foto: Screenshot, RTS Kulturno-umetnički program - Zvanični kanal/You Tube

Ivo Andrić bio je veliki jugoslovenski pisac 20. vijeka i dobitnik Nobelove nagrade za književnost 1961. godine, kadaj je cjelokupan novčani iznos od milion dolara poklonio za razvoj bibliotekarstva.

Svoja djela pisao je trezveno, bogatim i čistim jezikom. Već u prvom romanu  "Put Alije Đerzeleza" koji je objavljen 1920. godine primjetan je dominantan motiv njegovog stvaralačkog procesa- univerzalni ljudski problemi tokom života u Bosni.

U periodu između dva rata, Andrić objavljuje tri zbirke pripovijedaka pod nazivom “Pripovjetke“, 1924, 1931. i 1936. godine.

Tokom Drugog svjetskog rata, u nametnutim okolnostima, stvorio je tri velika romana: “Na Drini ćuprija“, “Travnička hronika” i “Gospođica“.

Odbor za dodjelu Nobelove nagrade posebno je skrenuo pažnju na „epsku snagu“ koja upravlja njegovim djelima, pogotovu romanom “Na Drini ćuprija”.

Mi smo za vas izdvojili njegove vanvremenske citate.

Što ne boli – to nije život, što ne prolazi – to nije sreća.

Život nam vraća samo ono što mi drugima dajemo.

Nije najgore što sve prolazi, nego što mi ne možemo i ne umijemo da se pomirimo sa tom prostom i neizbježnom činjenicom.

U prvoj polovini života čovjek želi i radi ono čega će se u drugoj polovini stidjeti i odricati, a druga polovina mu prođe u uzaludnim pokušajima da se popravi ili bar zataška ono što se radilo u prvoj. Tako se na kraju sve potire i svodi na nulu. Ostaju samo kajanje i stid.

Samo aktivni ljudi i njihova borbenost i bezobzirnost pokreću život naprijed, ali ga samo pasivni ljudi i njihova strpljivost i dobrota održavaju i čine mogućim i podnošljivim.

Ljubav je kada i sam pogled na voljenu osobu izmami osmijeh.

U kamenu ništa ljudsko, u ljudima sve kameno…

Čovjek koji ne voli nije sposoban da osjeti veličinu tuđe ljubavi, ni snagu ljubomore, ni opasnost koja se u njoj krije.

Jadan je onaj koji mora nekoga poniziti da bi sebe uzdigao.

Kada ti laskaju i kad te hvale, budi na oprezu!

Nije najveća budala onaj koji ne umije da čita, nego onaj koji misli da je sve što pročita istina.

Čovjeka ćete najbolje upoznati ako ga posmatrate kako se ponaša kad se nešto dijeli besplatno.“

„Čudno je kako je malo potrebno da budemo srećni, i još čudnije: kako nam često baš to malo nedostaje!“

„I vrline jednog čovjeka mi primamo i cijenimo potpuno samo ako nam se ukazuju u obliku koji odgovara našim shvatanjima i sklonostima.“

„Možda je u početku bilo i drugih motiva, ali danas je glavni strah. Od straha su ljudi zli, surovi i podli, od straha su darežljivi, čak i dobri.“

„Imati veliku snagu, fizičku ili moralnu, a ne zloupotrebiti je bar ponekad, teško je, gotovo nemoguće.

"Ko čini dobro, od njega se još više dobra očekuje.”

„Ljubav, kad je iskrena i duboka, lako prašta i zaboravlja.“

„Zvjezdanog neba i ljudskog srca nikad se čovjek neće moći nagledati".