Toksičan stid je znatno intenzivniji od običnog, a može i te kako uticati na kvalitet života.

Foto: Ilustracija / Pexels.com

Većina ljudi je osjetila stid u nekom trenutku svog života, često kada procijene da su uradili nešto što im ne priliči ili je pogrešno. Međutim, kada je riječ o toksičnom stidu, on prevazilazi uobičajene granice i postaje dosta intenzivniji.

Toksičan stid se javlja učestalije, intenzivnije od „normalnog“ stida, te vodi preispitivanju i sumnjama u ličnu vrijednost. Možda je najbolje opisan kao iscrpljujuće osjećanje bezvrijednosti i samoprezira.

Karakteristike toksičnog stida mogli bismo opisati kao: 

1. Osjećanje bezvrijednosti

2. Stalnu brigu o tome šta drugi misle o nama

3. Strah da ne ispadnemo glupi

4. Konstantno fokusiranje na negativne misli

5. Ispoljavanje bijesa da bi se zamaskirao stid

6. Stalna težnja ka savršenom učinku da bi se izbjegao stid

7. Izbjegavanja „budućeg“stida, tj. situacija u kojima bismo mogli osjetiti stid

8. Može biti okinut mislima, ne samo nekim spoljašnjim događajima.

Kako nastaje toksični stid?

Osjećanje toksičnog stida često se razvija još od detinjstva, kada su djeca posebno ranjiva i osjetljiva na poruke koje dobijaju od roditelja, nastavnika, vršnjaka i drugih osoba iz socijalnog okruženja.

U tom smislu zanemarivanje, zlostavljanje djece sa porukama ili eksplicitno izrečenim uvredama o manjoj vrijednosti ili bezvrijednosti djeteta igraju značajnu ulogu u formiranju ovakvog stida („Ne mogu da vjerujem koliko si glup“, „Prestani samo da sjediš tu, beskorisan si“). Dijete tako usvaja uvjerenja o sopstvenoj inferiornosti, koja potom oblikuju njegova osjećanja i ponašanja.

Toksičan stid može da djeluje onesposobljavajuće na osobu njime pogođenu, da naruši njeno socijalno, radno i porodično funkcionisanje i da vodi štetnim ponašanjima poput zloupotrebe psihoaktivnih supstanci i samopovređivanja.

Može voditi razvoju samoprezira i bijesa prema sebi, stalnom negativnom unutrašnjem dijalogu. Može voditi razvoju anksioznosti, depresije, stomačnim bolovima, pojačanom ili oslabljenom apetitu, pretjeranom ili preslabom spavanju, povlačenju od ljudi u stidu od sebe samog.

Kako da prevaziđete toksičan stid?

Ako uzmemo u obzir prethodno navedene posljedice toksičnog stida, i te kako ima smisla psihoterapijski raditi na njemu. U terapijskom procesu osvješćujemo štetna osjećanja, misli i ponašanja i nastojimo da izgradimo zdrave alternative istim. Da bi osoba to postigla, neophodno je da razvije veće saosjećanje u odnosu na sebe, svoju pogrešivost, da prihvati sebe i potom lagano mijenja ono što joj škodi. Takođe, da prihvati prošla i sadašnja bolna iskustva.

Kroz savladavanje toksičnog stida, osoba uči da prihvati i uvaži sebe i svoje potrebe, da ih izrazi u komunikaciji sa drugima, da se zauzme za sebe. Prevladavanje toksičnog stida vodi manjoj podložnosti za bijes i njegovo ispoljavanje, preobraćanju negativnog unutrašnjeg dijaloga u konstruktivne misli, osjećanja i ponašanja. Vodi građenju više zadovoljavajućih i ispunjavajućih odnosa, nepristajanju na toksične odnose. Opšte uzevši, popravlja kvalitet života osobe i povećava klijentovo zadovoljstvo istim.