Vrlo je važno da roditelji dobro upoznaju dijete i posvete mu dovoljno kvalitetnog vremena, tako će prije primjetiti momente kada se njihovi naslednici psihički ne osjećaju najbolje.

Foto: Ilustracija, Pixabay.com

Kako se odrasli suočavaju sa stvarima koje ih tište i muče, tako i mališani imaju svoje probleme, zato je bitno da znate kako da im pristupite na pravi način. Čuveni psiholog Sem Vas, stručnjak za dječiji stres, ističe da nikako ne bi trebalo da dižete paniku ukoliko vidite da je vašem djetetu potrebna pomoć.

Tvrdi da postoje dva načina koja će vam dati do znanja da sa djetetom nešto nije u redu.

- To se dosta razlikuje od djeteta do djeteta, ali kao psiholozi skloni smo otkriti da nešto nije u redu na dva načina. Prvi je kada primjetimo da se ponaša haotično. Događa mu se nešto loše iznutra, pa onda udara sestre, braću ili vršnjake, sumanuto trči, razbija i baca stvari. To nazivamo eksternalizujuće ponašanje - rekao je psiholog.

Sa druge strane, zanke internalizovanog ponašanja je mnogo teže primjetiti, jer dijete tada svoja osećanja krije u sebi. Zato Sem apeluje na sve roditelje da ulože dosta truda kako bi ga prepoznali.

- Internalizacija je potpuno suprotan obrazac. Takvo dijete naizgled neće pokazivati nikakve teškoće, ali zapravo će probleme gomilati u sebi. Roditelji to mogu prepoznati ako dijete postane manje komunikativno, stvara manje buke i često se odvaja, neće da jede. Takvo dijete će se teže otvoriti - objašnjava.

Šta da preduzmete ako vidite kod djeteta neke od ovih znakova?

Prema profesoru, najveća greška koju možete da napravite je da kažete mališanu da se ne ponaša tako, ili da nema potrebe da osjeća to što ga muči.

- Inhibiranje emocija ne djeluje na odrasle, pa ni na djecu. Ne možete nekome reći da poništi svoje emocije - ističe Vas.

I naglašava da je najbitnije da pojasnite djetetu koje emocije doživljava, kako bi ih što bolje razumio i prihvatio, te se lakše suočio sa njim.

- To je nešto o čemu djeca ne uče u školama, a trebala bi. Djeca nijesu svjesna šta osjećaju, pa ne mogu to ni opisati. Tek tako što im opisujete šta osjećaju, stiču samosvijest o tome što su emocije s kojima se nose. Kao roditelj ne bih osuđivao dijete, već bih govorio što mislim da moje dijete osjeća, a onda mu i pomogao da bolje razumije i nauči što su njegove emocije - zaključio je stručnjak.