Sama po sebi veoma kompleksna, psihologija zahtjeva niz objašnjenja i odgovora na pitanja “zašto” i “kako”.

Foto: Ilustracija/ Pexels.com

Međutim, kada je objašnjavanje gradiva iz psihologije u pitanju, razdvajanje tri osnovna dijela mozga i njihovo objašnjenje prvo je što bi trebalo biti pomenuto, piše centarzdravlja.hr.

Evolucija je pružila tri moždana sistema, a čak dva dijelimo sa još nekim živim bićima na svijetu.

Koja su to tri dijela mozga i kako su ti sistemi povezani sa osjećajem ugroženosti?

Reptilski mozak

Prvi sistem jeste reptilski, odnosno instinktivni dio mozga koji je temelj opstanka na zemlji.

Instinktivni dio mozga genetski se prenosi sa generacije na generaciju i reguliše vitalne životne funkcije, kao što su otkucaji srca, krvni pritisak i slično. Kod beba, reptilski mozak može se prepoznati u stiskanju pesnice kada na dlanu osjete, recimo, naš prst. Takav instinkt, preuzimanjem uloga viših vunkcija mozga, nestaje.

 Emocionalni mozak

Drugi dio mozga reguliše naša emocionalna stanja i fizičku fiziologiju i naziva se emocionalni mozak.

Posjeduju ga samo neke vrste sisara, koji upravo zbog rmotivnog mozga ne mogu da opstanu tadovoljavajući samo fiziološke potrebe, ali da bi dobro živjeli, čak da bi preživjeli, moraju biti zadovoljene  njihove emocionalne potrebe.

Kako evolucija spasava naše živote u stresnim i pretećim situacijama i šta se tada dešava?

Zamislite da prelazite put sa malim djetetom u ruci i vidite automobil koji se približava i juri ka vama. Ako bi naš mozak u toj situaciji ostao u racionalnom mozgu, koji nam inače pruža inteligentno razmišljanje, naše misli bi izgledale ovako: “Ovaj autobus se kreće 100km na sat, a ja hodam 15km na sat, možda bi trebalo da trčim…”.

Foto: Ilustracija/ Pexels.com

Dužina te misli usporila vas je i auto je već stigao do vas, i baš iz tog razloga evolucija nam je omogućila da isključimo racionalni sistem mozga onog momenta kada se javi opasnost spolja, i tada nastupa emocionalni mozak, u kome nas emocija straha veoma brzo aktivira i navodi nas na drugu stranu puta dok grčevito držimo dete za ruku, kako bi ga spasili.

Slučaj u kome nas emocija straha dodatno onesposobi, naročito kada se u obzir uzme da u toj situaciji tijelo odlučuje da li će reagovati borba, bijeg ili zamrzavanje, onda se naš emocionalni mozak gasi i u instiktivnom dijelu mozga donosi se odluka da prioritet bude opstanak.

Evolucija nam je, dakle, omogućila da ova tri dijela mozga rade zajedno u normalnim životnim uslovima, ali i u stresnim situacijama kada se naš racionalni mozak isključuje, zatim i emocionalni mozak, što u borbi za opstanak ostavlja samo instinktivni mozak. Evolucija nam štedi dragocjene sekunde vremena u kojima moramo donositi brze i efikasne odluke.

Kako smiriti emocije i reagovati desnom stranom mozga?

Postoje određene situacije u kojima je neophodno znati kako mozak funkcioniše, kako ne bi radio protiv nas, već za nas.

Recimo da je situacija u kojoj se svađate sa partnerom situacija u kojoj su prisutne intenzivne emocije sa obje strane. Najčešće mislite da se svađate racionalnim dijelom mozga vašeg partnera, a zapravo je racionalni dio mozga oba partnera isključen, upravo zbog bure emocija. Ukoliko, na primjer, partner ne može da se sjeti nečega što je rekla ili jeste u prošlosti, možda vas zaista ne laže, već se trenutno ne može sjetiti u emocionalnom dijelu svog mozga.

Kako smiriti emocije i razgovarati koristeći desnu stranu mozga?

Bilo da je u pitanju vaš partner, dijete, prijatelj, kolega, u situaciji kada vidite da osoba ima intenzivnu emociju kao što je bijes ili frustracija, prvo što treba da uradimo je da uvijek naglas nazovemo emociju kaoju vidimo. Tako, na primjer, kada se svađate sa partnerom, možete mu sugerisati da vidite ljutnju koja isijava iz njega, upravo ka vama. Takođe, kada vaš trogodišnjak vrišti i baca se jer je TV ugašen, umjesto da ga pitate zašto je ljut kada je dogovor bio da ostane ugašen, probajte mu reći: “Vidim da si ljut, ali neću ti dozvoliti da se povrijediš”, nakon čega svakako ne bi trebalo da upalite TV.

U oba slučaja, ako nazovete pravu emociju, ako ne osuđujete osobu za tu emociju, već je prihvatite, primjetićete kako se intenzitet emocije smanjuje sa svakom novom izgovorenom riječju, jer naš emocionalni mozak voli da priča jezikom emocija.

Takođe, iako naš mozak voli da sve kategoriše kao dobro ili loše, emocije ne mogu biti dobre ili loše. Kada bi, recimo, strah bio negativna emocija, šta bi nas spasilo da se tako brzo aktiviramo u zemljotresu ili spasimo živote od požara?

Svaka emocija ima određenu ulogu i funkciju unutar našeg organizna i bez čitavog spektra, ne bismo preživjeli sve emocije.

Kako bolje da razumijemo sebe i druge na duge staze?

Kada govorimo o emocijama, sve naše emocije i emocionalna stanja potuču od nas, odnosno od nas samih, a ne od nečega spolja.

Ukoliko, recimo, odlučite da prekinete prijateljstvo sa svojim dugogodišnjim prijateljem, taj isti prijatelj može biti povrijeđen zbog te odluke, ali ta tuga dolazi od neuzvraćene emocije tog prijatelja prema vama, a ne direktno od vas.

Dakle, sve vaše emocije dolaze iz vaših stanja, unutar vas samih.

Tuga, u suštini, može predstavljati svu ljubav koja nema  kuda da ode, ili ljutnja, predstavlja strah od gubitka osobe. Takođe je važno razumeti da su sve emocije prolazne, pa je važno da se sa njima ne indetifikujemo. Svi mi često pravimo ovu grešku i mislimo da smo depresivna osoba ukoliko naša tuga traje duže od nekoliko dana ili da je neko ljuta osoba, jer smo ga vidjeli u dvije situacije kako viče na nas.

Foto: Ilustracija/ Pixabay.com

Kako ne možemo predvidjeti vrijeme ili upravljati vremenom, ne možemo predvidjeti emocije sebe i drugih, niti upravljati njima. Možemo da regulišemo, ali ne možemo birati kako ćemo se osjećati u određenoj situaciji. Možete li jednostavno otpjevati srećnu pjesmu i poistovetiti osjećanja sa njom, kada ste, recimo, prehlađeni ili tužni? Odgovor bi vjerovatno bio – ne.

Dakle, emocije nisu trajna stanja i ne bi trebalo poistovjećivati se sa njima. Niste anksiozna osoba ukoliko se plašite određenih stvari ili depresivn osoba ako ste ponekad tužni.

Većina osoba ne zna da objasni svoje emocije

Nemoć kada je u pitanju objašnjavanje emocija dolazi od nedostatka riječi u našem rječniku. Večina ljudi moći će da navede u kojim situacijama se osjeća tužno ili srećno, što znači da će zapamtiti neke situacije, naravno, ne sve, kao što ne znamo kako se osjećamo svake sekunde svakog dana jer nam nedostaje emocionalni rječnik.

Dakle, nisu svi ni svjesni svojih misli, ali ni emocija. Čak i sada kada je poznato, znanje očigledno još uvijek nije dovoljno razvijeno, niti je sam jezik napravljen tako da podržava i prihvata emociju, a kamoli ponašanje koje se uz te emocije manifestuje.