Prvi razlog je očigledan - Tihi okean je najveći okean na svijetu i ako dođe do problema sa avionom, pilotu će biti izuzetno teško da pronađe bezbjedno mjesto za sletanje.

Foto: Ilustracija, Pixabay

Takođe, ni Aljaska nema mnogo međunarodnih aerodroma, ali slijetanje na Aljasku izgleda kao odlična opcija u poređenju sa slijetanjem u okean.

Piloti uglavnom preferiraju rute sa što više aerodroma. Broj avionskih nesreća je zanemarljiv u odnosu na broj aviona koji svakodnevno polijeću i slijeću sa svih svjetskih aerodroma, ali je teško zamisliti nešto strašnije od kvara motora na 10 hiljada metara iznad Pacifika. Nekako smo sigurni da ova priča teško da bi imala srećan kraj.

Iako se često ističe da je bezbjednost apsolutni prioritet prilikom letenja avionom, ne treba zaboraviti da je vazdušni saobraćaj izuzetno profitabilan posao, a cilj svake kompanije je da putnike preveze najkraćim mogućim putem, a istovremeno uštedjeti što više novca. To je razlog zašto su izabrani putevi uvijek najkraći mogući, ako izuzmemo izbjegavanje određenih elementarnih nepogoda.

Ako pogledamo liniju između Sjeverne Amerike i Azije (koja prelazi Tihi okean) na 2D mapi, može izgledati da je ova linija najbrža moguća. Međutim, treba uzeti u obzir zakrivljenost Zemlje. Ako posmatramo isto rastojanje na globusu, koji vjernije prikazuje stvarna rastojanja između tačaka na Zemlji, primijetićete da je ovo rastojanje mnogo veće. Pretpostavljamo da se "ravnozemljaši" teško mogu složiti sa tim...

Dok letite iznad velikih vodenih površina, postoji velika vjerovatnoća da ćete proći kroz neko loše vrijeme. Avioni će relativno lako savladati tropske oluje i neke vrste uragana, ali su posebno opasne munje. Avionima se savjetuje da ih obilaze umjesto da prolaze kroz njih ili iznad njih. U današnje vrijeme rijetko se dešava da se avioni sruše zbog nevremena, ali jake turbulencije mogu da izazovu paniku i nemir među putnicima.

Prilikom izbora rute leta važno je uzeti u obzir i vazdušne struje. Nastaju u troposferi, najnižem sloju Zemljine atmosfere. Većina vremenskih (ne)prilika nastaje u ovom sloju. Troposfera se graniči sa stratosferom. Nadmorska visina ove granice nije konstantna, već se nalazi na nadmorskoj visini od 6 do 19 kilometara. Upravo zbog ovih oscilacija u visini i velikih razlika u temperaturi i pritisku nastaju jake vazdušne struje koje mogu dostići brzinu i do 320 km/h! Letjenje u pravcu vazdušne struje može znatno skratiti let, a letjenje u pravcu protiv struje može značajno da ga uspori.

Naravno, ako želite da stignete iz, na primjer, Amerike u Australiju - onda su sve opklade isključene. Ne postoji drugi put osim onog preko Pacifika, tako da ćete sigurno morati da letite preko okeana...