Srce velikog čovjeka, sportiste, košarkaša i trenera prestalo je da kuca danas, 17. januara 2024. godine.

Foto: YouTube screenshot/Golden State Warriors

Deki nas je napustio prerano, u 46. godini, nakon što njegovo tijelo nije uspjelo da se izbori sa posljedicama srčanog udara zadobijenog u noći između utorka i srijede, prenosi Sportklub.

Dejan je rođen 15. aprila 1977. godine u Beogradu. Odrastao je u prigradskom naselju Padinska Skela odakle je sa samo 13 godina počeo redovno da odlazi u Beograd na treninge KK Tašmajdan.

Milojević je na Taš došao na nagovor školskog druga i vrlo brzo postao dominantna figura na terenu, ne samo u svom godištu, već i nastupajući za starije.

Malo toga se promijenilo do završetka njegove košarkaške karijere u dresu Partizana, 2009. godine.

Jednom prilikom, 16-godišnji Deki je postigao 141 poen protiv vršnjaka iz OKK Beograda. Tašmajdan je tu utakmicu dobio rezultatom 202:52.

Glasine o snažnom dječaku iz Padinjaka brzo su se proširile Beogradom i najbrže je reagovao Miša Lakić, koji je 1994. godine doveo Milojevića u jednu od najpoznatijih prestoničkih škola košarke, Beovuk.

Dejan je nastavio košarkaško školovanje i igrački razvoj u crno-žutoj opremi „vukova“ do 1998. kada je, malo nakon osvajanja zlatne medalje na Evropskom prvenstvu za mlade, postao član FMP Železnika i potpisao prvi profi ugovor u karijeri koja je slutila na velika djela.

Poslije dvije sezone provedene u Železniku, od kojih je jedna bila grubo prekinuta NATO bombardovanjem, Milojevića je put dalje vodio u Podgoricu, gdje se 2000. godine priključio aktuelnim šampionima SR Jugoslavije u jednom od najvećih transfera u istoriji naše košarke.

Uslijedili su i prvi trofeji u karijeri, dupla kruna u sezoni 2000/01, kao i debi u Evroligi.

Povratkom u Beograd 2004. godine, gdje je ovog puta zaigrao u dresu Partizana, Milojević se u sistemu trenera Duška Vujoševića transformisao u najdominantnijeg košarkaša u regionu i jednog od statistički najkorisnijih u Evropi.

Za dvije sezone u crno-bijelom osvojio je dvije titule u Jadranskoj ligi i to kao najbolji strijelac i najkorisniji igrač sezone, a dominacija je bila potvrđena i u prvenstvu Srbije.

Partizan je napustio 2006. godine i naredne dvije sezone sa uspjehom nastupao u Valensiji iz koje je potom prešao u redove Galatasaraja. Poslije jedne sezone u Turskoj odlučio se za povratak među crno-bijele, ali je ubrzo odlučio da zbog hroničnih problema sa koljenima završi karijeru košarkaša.

Odluku je objavio 1. septembra 2009.

Od tog trenutka, počeo je da razmišlja kao budući košarkaški trener i pedagog. Radio je na sebi, usavršavao se, obrazovao i već 2012. dobio priliku da pokaže šta zna – a znao je mnogo.

Potrajalo bi dugo ako bismo pokušali da nabrojimo sve momke koji su stasali uz Dejana Milojevića u Megi u narednih osam godina, ali navešćemo neka: Nikola Jokić, Vasilije Micić, Nemanja Dangubić, Ivica Zubac, Rade Zagorac, Vlatko Čančar, Ognjen Jaramaz, Marko Simonović, Timote Luvavu-Kabaro, Alfa Kaba, Goga Bitadze…

Koliko je živio košarku govori i to što je rijetke periode u godini kada nije imao obaveze u Megi koristio da putuje po Americi i usavršava se na kampovima NBA timova, tako da ga je poslije kratkog perioda na klupi Budućnost od januara do juna 2021. godine put, ipak, odveo preko Atlantika.

Poziv Golden Stejt Voriorsa da se priključi stručnom štabu Stiva Kera i radi sa Stefenom Karijem, Klejom Tompsonom, Drajmondom Grinom i ostalim članovima poslednje prave NBA dinastije prihvatio je sa zadovoljstvom i na ljeto 2021. potpisa višegodišnji ugovor sa organizacijom iz San Franciska.

Nije doveden slučajno, njegov zadatak bio je razvoj individualne tehnike i taktike igrača na unutrašnjim pozicijama, jer su priče o tome koliki uticaj je Deki imao na znanje i vještine sada već najboljeg košarkaša svijeta – Nikole Jokića – uveliko kružile NBA krugovima.