Crna Gora mora glasati protiv rezolucije o Srebrenici, ne samo zbog Srbije, nego zbog sebe, jer ukoliko bude glasala za Rezoluciju, osudiće i samu sebe na genocidnost, kazao je Milan Knežević, predsjednik Demokratske narodne partije.

Foto: arhiva, I.Šljivančanin/skupstina.me

Njegovo saopštenje prenosimo u cjelosti

"Moj imenjak, izvjesni Milan Nič, Slovak po rođenju, Njemac po uvjerenju, jedan od mnogih sa pijace eksperata za Zapadni Balkan, uhvatio nam je preko tvitera “muštuluk” da će zvanična Crna Gora glasati za Rezoluciju o Srebrenici. I neka je, kuća mu ga daje, niko ne bi znao za njega da nije prije dva dana upalio tviter. A ko će bolje znati što je u interesu Crne Gore nego gospodin Nič, jer onda kad su Njemci zauzeti, o nama i našim interesima brinu Slovaci, Slovenci, Litvanci, Ruanđani, …i svi drugi koji bi da budu Njemci.

A vidim da je i Sjeverne Makedonce uhvatio svrabež razmišljanja o Srbima, i dok se budu češali misleći o nama, bojim se da će opet promijeniti ime, ali ovog puta u Južnu Albaniju.

Mi Srbi i Crnogorci smo najsrećniji narod na svijetu, svi misle za naše dobro, i ne daju nam da se zamaramo i mislimo sami o sebi, pošto može glava da nas zaboli ako počnemo da mislimo. Uspjeli smo što malo ko, razbili stereotipe da volimo da drugi rade umjesto nas, sad smo usavršili tu nacionalnu disciplinu, i došli do stadijuma da drugi i misle umjesto nas.

Zato bih, uz dopuštenje i izvinjenje što se usuđujem da mislim, pitao gospodina Ničhauzena ( Njemačka verzija njegovog prezimena) ko je sljedeći posle Rezolucije o Srebrenici? Nekako mi se čini da je Njegoš, zaslužuje prije ikog da ga sponzorišu i konspozorišu za genocidnog pisca oni koji ga nisu ni čitali. A Gorski vijenac proglase za srpsko-crnogorski “Mein kampf”, i simbolički zapale jedan primjerak na Ist riveru uz objašnjenje da to nije usmjereno protiv nas, već za naše dobro, da shvatimo koga smo sve čitali i učili napamet, pošto oni bolje znaju ko je Njegoš. Imamo sve na ChatGPT ko zna engleski i njemački, ruska verzija je suspendovana do daljnjeg. Država koja je čovječanstvu podarila jednog Hitlera, Himlera, Gebelsa, Geringa, Bormana, Ajhmana, Hesa ( zapovjednika Aušvica), Mengelea i na stotine ratnih zločinaca i monstruma, sponzoriše Rezoluciju protiv najstradalnijeg naroda na Zapadnom Balkanu sa namjerom da ga proglasi genocidnim.

Država bez koje nikad ne bi ni znali šta znači pojam “genocid”, ovom rezolucijom želi da od Jasenovca napravi luna park, od Korićke jame bunar želja, od Jadovna bescarinsku zonu, od pepela sedam stotina spaljenih Srba u crkvi u Glini sazida Hrvatski dom ( već je sazidan), od Velike rasadnik cvijeća i eteričnih ulja, od Pivskih dola megamarket za kućne ljubimce, i naravno da nam objasni da je to za naše dobro. Naše žrtve su na njihovim kantarima uvijek lakše, nemaju ni ime ni prezime, broj još manje, a kad počnemo da ih brojimo, odmah nam zaprijete da nećemo gledati EU, pošto su tamo gadljivi na srpske žrtve, više ih opterećuje mogu li se flamingosi ovog ljeta bezbjedno pariti u ulcinjskoj Solani.

I to ništa nije novo kad su Njemci u pitanju, posljednjih deceniju i po nije novo ni kad je zvanična Crna Gora u pitanju. Kad god joj se ukazala prilika, od 2008. do današnjeg dana, zvanična Crna Gora je glasala protiv Srbije, ali što je još gore, glasala je i protiv sebe. Glasala je, iako je većina naroda bila protiv, uz obrazloženje da to od nas traže Njemci, Englezi, Amerikanci, mada isto bi bilo i da traže Maltežani i Lihtenštajnci. Tragedija je što interese većinske Crne Gore danas bolje brani i zastupa Papua Nova Gvineja, Čad, Mali, Niger, Mauricijus, Argentina, Rusija, Indija, Kina, Izrael, Palestina, ili blizu pet milijardi ljudi na planeti koji će glasati protiv Rezolucije, ili će biti uzdržani.

Crna Gora mora glasati protiv, ne samo zbog Srbije, nego zbog sebe, jer ukoliko bude glasala za Rezoluciju, osudiće i samu sebe na genocidnost.

Upravo tog jula 1995. kad se dogodio strašni zločin u Srebrenici, bili smo u zajedničkoj državi sa Srbijom, bili smo dva oka u glavi, Milo Đukanović je vojsci Republike Srpske slao gorivo i svu drugu neophodnu pomoć, probijajući embargo na Drini i međunarodni zid sankcija.

Je li Radovan Karadžić prvi predsjednik Republike Srpske Crnogorac – Srbin iz Petnjice kod Šavnika? Jeste. Je li bilo crnogorskih državljana kao dobrovoljaca u vojsci Republike Srpske, je li ih bilo u Srebrenici? Bilo ih je. Jesu li tenkovi ušli u Srebrenicu koristeći crnogorsku naftu? Jesu. Je li počinjen strašni i nezapamćeni zločin zbog kog me sramota iako nemam dodirnih tačaka s njim? Jeste. Ali ova Rezolucija najmanje ima veze sa žrtvama u Srebrenici, a najviše sa namjerom da nas žigošu kolektivnom krivicom i obilježe kao genocidni narod. Da nam svima, mrtvima, živima i još nerođenima stave kalašnjikov genocida u ruke kako bi ga nosili do kraja svijeta i natrag. Uostalom, ministar spoljnih poslova BiH je nedavno to i potvrdio, najavivši da će tužiti Srbiju za ratnu odštetu čim bude izglasana Rezolucija.

Da je Srbija priznala Kosovo, uvela sankcije Rusiji, označila Kinu kao državu s malignim uticajem, ne bi bilo ove Rezolucije. Naprotiv, ekspresno bi ušla u EU sa okačenim srpskim zastavicama od Talina do Lisabona. Odjednom bi bili ispunjeni svi standardi, zatvorena sva poglavlja, opet bi pobijedili na Evroviziji, a Crvena Zvezda i Partizan bi dobili stalno mjesto u Evroligi. Malo li je to u ovom vremenu visokih standarda južnog dijela leđa koji je zamijenio mozak i srce.

Rizikujući da mi se naljuti gospodin Nič i ostali Ničhauzeni, moram ga obavijestiti da Milojko Spajić nema moju podršku da Crna Gora glasa za Rezoluciju o Srebrenici, i to sam mu rekao iste noći kad je tviterisao moj imenjak i ekspert Nič. A da sam kojim slučajem na njegovom mjestu glasao bih protiv, i to zna čitava Crna Gora. Ali nisam na njegovom mjestu, jer je značajan broj Srba glasao Milojka Spajića, pošto po njihovim mjerilima i standardima nikad neću biti dovoljno Srbin da bi me oni udostojili svoje podrške.

No, bez obzira na sve, u ime onih Srba i Crnogoraca koji su me glasali, znam šta neću. “Neću da budem Švabo, kad ne mogu biti Prle niti Tihi.” Ovako su nekad Zabranjeno pušenje i Nele Karajlić pjevali ne želeći da glume Švabe u dotiranom filmu.

Od Milojka Spajića niko ne traži da bude Prle ili Tihi, ali još manje treba da bude major Krig".