Ljekovi za kancer dojke i ginekološke malignitete, Paklitaksel i Docetaksel, nerijetko fale u Crnoj Gori, iako ih, nažalost, koristi velika grupa pacijentkinja. To je izuzetno neprijatna situacija i za oboljele i za ljekare.

Foto: MediaBiro, Youtube screenshot

"Saznanje da imate rak jedno je od najtežih u životu. Postoji samo jedno teže - činjenica da terapije nema", ovako četrdesetogodišnja Podgoričanka oboljela od kancera dojke doživljava nedostatak terapije za tu bolest.

Direktorica Instituta za onkologiju Sanja Lekić objašnjava da je lijek Taksana, glavni u tom protokolu i da nema zamjenu, te da pacijent  mora čekati da ponovo taj lijek bude dostupan i da primi terapiju.

"Slobodno mogu reći da je gotovo jednako teško i nama i pacijentima. Pacijentu sa njegovog aspekta za njega je lijek nešto što je u tom trenutku za njega obećavajuće za kontrolu njegove bolesti. Za nas je važan kontinuitet liječenja. Važno je da ono što smo planirali za pacijenta, a svaki pacijent ima svoj plan liječenja, sprovedemo i kontinuirano i onako kako treba. Sa tog aspekta i nama je teško kad pacijentu moramo reći da nema lijeka", kaže direktorica Instituta za onkologiju Sanja Lekić.

Često fali i Irinotekan, dio terapije za liječenje metastatskog karcinoma debelog crijeva. Nezaobilazno je pitanje koliko to utiče na proces liječenja.

"To ne utiče u potpunosti i potpuno jasno na ishod liječenja. Važan jeste kontinuitet, ali ako se neki ciklus pomjeri za nekoliko dana to ne znači da će ishod liječenja toga pacijenta biti loš. Ali nije dobro da se to ponavlja. Svaka situacija je posebna priča i svaki pacijent jeste posebna priča i za svakog pacijenta pravim ponaosob plan. Nekome je neko odstupanje manje važno, al nekome veoma važno", kaže Lekićeva.

Zbog sprječavanja i rješavanja nestašica citostatika, Institut za onkologiju je u stalnoj saradnji sa nadležnim ministarstvom i Montefarmom.

"Kroz ove naše tendere koji su izuzetno obimni, zahtjevni, procedure teške, mi pokušavamo da uvijek imamo određenu zalihu ljekova ukoliko je to moguće da isporučimo u svakom trenutku za naše pacijente. Međutim, dešava se ne samo kod nas nego i cijeloj Evropi da sporadično postoje nestašice ljekova gdje Evropska agencija za ljekove zvanično obavijestila javnost o mogućim nestašicama i u narednom periodu. To su lijekovi koji se koriste u liječenju onkoloških pacijenata za koje smo mi imali problem ne od dobavljača nego od proizvođača", kaže Marjana Bošković iz Montefarma.

Pacijentima je najmanje bitno ko je kriv za nestašicu ljekova koji su im potrebni kako zbog fizičkog, tako i zbog psihičkog stanja. Ministarstvo zdravlja će pokušati da probleme ublaži učešćem u Alijansi kritičnih ljekova, kažu nam u pisanom saopštenju, jer za kameru nisu našli vremena. Alijansa će se baviti analizom kritičnih ljekova koje je prepoznala Evropska agencija za ljekove, a za koje je povećan rizik od nestašica.

Ozbiljno zabrinjava podatak da se starosna granica ljudi koji obolijevaju od raka u Crnoj Gori drastično spustila.

"Karcinom kolona, debelog crijeva, je bolest koja se javlja nakon 50, 55. godine života. Tako je i baziran skrining program nakon te životne granice. Međutim i danas sve češće imamo mlade oboljele i to u četvrtom stadijumu ove bolesti. Dakle najmlađa pacijentkinja koja ima metastatsku bolest, znači četvrti stadijum bolesti debelog crijeva, je imala, čini mi se, oko 25 godina. Za karcinom dojke se takođe značajno spustila starosna granica. Mi znamo da je to bolest ipak koja ima kumulativne faktore rizika i češće obolijevaju starije žene. Međutim, ono što je nama iz naše kliničke prakse i te kako vidljivo jeste činjenica da imamo i mlade žene i žene koje su trudnice i žene koje su dojilje i žene koje su u reproduktivnoj dobi, dakle žene koje se trebaju da budu sjutra majke i da oforme svoju porodicu", direktorica Instituta za onkologiju.

Crna Gora je po obolijevanju i umiranju od raka grlića materice prva u Evropi, podaci su Svjetske zdravstvene organizacije.

Međutim, našoj sagovornici sa početka priče ni to nije garancija da će terapiju dobiti u zakazanom terminu.

"Nikada ne možete znati kakve unutrašnje bitke vode ljudi oko vas. Najmanje što ovo društvo mora je da obezbjedi redovnu terapiju za sve onkološke bolesnike. "