Piše: Božidar Proročić, književnik i publicista.

Foto: Ustupljena fotografija, Božidar Proročić

Odavno nisam pročitao jednu knjigu u dahu kao što sam to uradio sa romanom “Smrti se podvaljuje“ istaknutog crnogorskog pisca Milorada-Mija Popovića. Ova divna dokumentarističko-prozna epopeja započinje na Dvorskom trgu na Cetinju, pružajući čitaocu fascinantan opis ličnosti, događaja i istorijskih dešavanja na samim počecima socijalizma u Prijestonom gradu. Popović majstorski oslikava ljude, život, građevine, ljudsku toplinu i iskrenost kroz prizmu života onih koji su tu živjeli. Roman se ističe svojom sposobnošću da prenese atmosferu tog vremena, uvlačeći čitaoca u srž istorijskih zbivanja i svakodnevnih životnih situacija. Autor kroz živopisne opise i pažljivo osmišljene dijaloge uspijeva da dočara ne samo vizuelni izgled Cetinja već i emocionalne nijanse koje su prožimale život njegovih stanovnika. Likovi su autentični, slojeviti i emotivno rezonantni, čineći da se čitalac lako poveže sa njihovim sudbinama i izazovima. Istorijski kontekst socijalizma i njegovih ranih faza u Cetinju pa samim tim i u  Crnoj Gori je prikazan sa velikom pažnjom prema detaljima, pružajući vrijedan uvid u političke, društvene i kulturne promjene koje su obilježile to doba. Popović ne izbjegava teške teme, već ih obrađuje sa iskrenošću i dubinom, dajući čitaocu cjelovitu sliku vremena u kojem su se njegovi junaci borili, voljeli i živjeli.

Popović vješto, umjetnički i naratorski, kroz prizmu dužu od pola vijeka, na izuzetno vrijedan način “uvlači“ svakog čitaoca kroz epizodne, ali i brojne druge uloge svojih mnogobrojnih junaka. On ih tako jasno, precizno i slojevito književno portretiše, prenoseći nam ne samo duh vremena i vjekova, već i istorijska preplitanja, stradanja, borbe i intrige. U njegovom djelu, svaka epizoda i svaki lik nose sa sobom autentičnost i dubinu koja odražava kompleksnost ljudske prirode i društvenih odnosa. Popović uspijeva da kroz svoje pripovijedanje oslika ne samo spoljne aspekte likova, već i njihove unutrašnje svjetove, njihove strahove, nade, ljubavi i snove. Njegovi junaci nisu samo puki predstavnici istorijskih događaja, već živi ljudi sa svim svojim vrlinama i manama. Roman “Smrti se podvaljuje“ nije samo priča o prošlim vremenima; on je i refleksija na savremeni svijet, pružajući nam uvid u to kako prošlost oblikuje sadašnjost i kako se kroz istorijske priče mogu razumjeti savremeni izazovi. Popovićevo naratorsko umijeće omogućava čitaocu da osjeti težinu i značaj istorijskih trenutaka, dok istovremeno budi empatiju prema sudbinama pojedinaca uhvaćenih u “Vrtlozima života“ kako je svojevremeno ukrajinski velikan Vasilj Stus pisao.  Kroz bogatstvo detalja i slojevitost narativa, Popović gradi svijet u kojem su lične priče njegovih junaka isprepletene sa širim društvenim i političkim kontekstom. Njegova sposobnost da poveže intimne ljudske drame sa velikim istorijskim promišljanima i dilemama daje ovom romanu posebnu snagu i značaj. Svaka stranica odiše životom i autentičnošću, stvarajući duboku povezanost između čitaoca i priče koja se pred njim odvija. Popovićevo majstorstvo u pisanju leži u njegovoj sposobnosti da balansira između dokumentarističkog pristupa i lirske ekspresije, čineći roman „Smrti se podvaljuje“ djelom koje će ostaviti trajan utisak na svakog ko ga pročita. Kroz ,,specifične“ opise, slojevite likove i duboku analizu istorijskih previranja, ovaj roman postaje ne samo književno remek-djelo, već i dragocjen doprinos razumijevanju ljudske istorije i kulture.

Iskreno, dok sam ga čitao, pitao sam se odakle da počnem, kako, koga da pomenem. Onda sam uvidio da je to jedna velika arabeska priča i likova i da bi svaki segment koji bih izdvojio bio nepravedan prema drugim dijelovima romana koji čine slagalicu Prijestonog grada. Kroz čitavo djelo, Popović uspijeva da stvori bogat mozaik likova, događaja i emocija, svaki element pažljivo osmišljen i postavljen na svoje mjesto. Likovi su toliko živopisni i autentični da svaki zaslužuje posebnu pažnju, a njihova međusobna interakcija stvara dinamičnu i složenu narativnu strukturu. Ova struktura, poput pažljivo izrađene arabeske, nije samo zbir pojedinačnih priča već koherentna cjelina koja odražava duh Cetinja i njegovih stanovnika. Dok čitate „Smrti se podvaljuje“, osjećate se kao da prolazite kroz labirint ispunjen brojnim stazama, svaka sa svojim jedinstvenim prizorima i iskustvima. Popovićeva sposobnost da uhvati suštinu svakog lika, da istraži njihove dubine i motivacije, čini ovaj roman izuzetno bogatim i slojevitim. Svaka scena, svaki dijalog, nosi sa sobom težinu i značaj, doprinoseći cjelokupnoj slici koja se polako otkriva pred očima čitaoca. Arabeska priče i likova u ovom romanu nije samo stilski izbor, već i tematski odraz složenosti ljudske egzistencije i istorijskih previranja. Popović nas vodi kroz različite epohe i sudbine, kroz radosti i tragedije, pokazujući kako se svi ti segmenti međusobno isprepliću i čine bogatstvo ljudskog iskustva. On nas podsjeća da je svaka priča, ma koliko mala ili naizgled nebitna, dio veće slike koja daje smisao cjelini. Kroz svoj roman, Popović ne samo da oživljava prošlost već i postavlja pitanja o sadašnjosti i budućnosti. Njegovi likovi, iako ukorijenjeni u specifičnom istorijskom kontekstu, predstavljaju univerzalne ljudske težnje i borbe.

Dvorski trg na Cetinju je bio i ostao svjedok istorije, brojnih lijepih, ali i teških dešavanja koja su pratila ne samo sudbinu grada Cetinja već i sudbinu cijele Crne Gore. Ovaj trg, srce Prijestonog grada, čuva uspomene na slavne trenutke i tragične događaje, na radosti i tuge koje su oblikovale ne samo Cetinje već i cijelu naciju. Dvorski trg bio je svjedok mnogih ključnih istorijskih preokreta – od vremena crnogorskih vladara, preko borbi za slobodu i nezavisnost, do promjena koje su donijele modernizacija i socijalizam. Njegove kaldrme pamte korake velikana, heroja i običnih ljudi čije su priče ispisivale stranice crnogorske istorije. Ovđe su se održavali važni politički skupovi, ceremonije i kulturni događaji, koji su oblikovali kolektivnu svijest i identitet crnogorskog naroda ali i naroda Crne Gore. Kroz vjekove, Dvorski trg je bio mjesto okupljanja i zajedništva, ali i prostor sukoba i razdora. Svaka zgrada, svaki spomenik i svaka ulica oko njega nosi sa sobom priču o prošlim vremenima. Ovdje su se donosile sudbonosne odluke, slavili trijumfi i oplakivali gubici. Trg je svjedočio dolascima i odlascima, miru i ratovima, ljubavi i mržnji, svim onim nijansama koje čine ljudsko iskustvo bogatim i slojevitim.

NAGIB I DADO

Petar Sinanović-Nagib u ovom romanu predstavlja modernog vizionara čiji su pogledi odavno prevazišli industrijske i privredne potencijale Crne Gore. Nadimak koji je dobio po egipatskom revolucionaru oslikava njegovu borbu za jedno ljepše i bolje Cetinje. Njegova vizija i predanost nisu bili usmjereni samo na ekonomski razvoj, već i na sveobuhvatni napredak društva. Nagib se izdvaja kao lik koji svojim inovacijama i idejama pokušava da unaprijedi život svojih sugrađana, simbolizjući napredak i modernizaciju. Kroz priču o Nagibu, Popović nam predstavlja plejadu likova, među kojima je i Danilo Kiš, čija je sudbina, iako različita, takođe donijela slavu. Dok je Nagib postao sinonim za industrijski napredak i inovacije, Kiš je stekao slavu u književnosti, postajući jedan od najznačajnijih pisaca svog vremena. Obojica su, na svoj način, uticali na tok savremene istorije, svaki u svojoj oblasti. Njihova slavna imena osvetljavala su različite aspekte crnogorskog društva, ali su se njihovi putevi često ukrštali u kontekstu borbe za bolju budućnost. Ipak, točak savremene istorije prebaciće njihova imena u nekim drugim probljeskivanjima, ostavljajući čitaocu da sam prosudi ili osudi naš mentalitet u kojem često lične sujete nadvladavaju ideale i ideje u koje su obojica vjerovali. Popović kroz svoje likove otvara pitanja o ljudskoj prirodi, ambicijama i međuljudskim odnosima, istražujući kako se individualni interesi često sukobljavaju sa širim društvenim ciljevima. Obojica, kako to pisac lijepo definiše, bili su alhemičari svako u svojoj oblasti. Nagib je svojim industrijskim podvizima nastojao da pretvori kamen u zlato, simbolički govoreći, dok je Kiš kroz svoje književno stvaralaštvo težio da uzdigne ljudsku misao i emociju na viši nivo. Njihova posvećenost i inovativnost činili su ih istinskim pionirima, svako u svom domenu. Popović nam kroz njihove priče pokazuje kako vizionari i kreativci, iako često suočeni sa preprekama i nerazumijevanjem, ostavljaju neizbrisiv trag na društvo. Njihove borbe i dostignuća reflektuju širi društveni kontekst, omogućavajući nam da razmislimo o vrijednostima koje cijenimo i o smjeru u kojem želimo da se krećemo kao zajednica. Kroz likove Nagiba i Kiša, roman “Smrti se podvaljuje“ pruža nam dublji uvid u ljudsku prirodu i složene dinamike koje oblikuju društvene procese. Njihove priče su podsjetnik na važnost vizije, hrabrosti i upornosti u postizanju ciljeva, ali i na krhkost ljudskih ideala u suočavanju sa svakodnevnim izazovima. Popovićevo majstorstvo u pripovijedanju omogućava nam da se povežemo sa ovim likovima i njihovim sudbinama, čineći ovaj roman duboko relevantnim i inspirativnim za svakog čitaoca.

Cetinje, simbol aristokratije ne samo na Dvorskom trgu i između prohujalih vremena već i u životu njegovih stanovnika, iznjedrilo je brojne velikane, pisce, slikare, glumce, prozne pisce, i publiciste ugledne i priznate van njenih granica. U jednom takvom Cetinju, upravo na Dvorskom trgu, svoje prve korake je napravio velikan likovne umjetnosti Miodrag-Dado Đurić. Kao dječak, u vremenu italijanske okupacije Crne Gore, Đurić je stvorio svoje prve portrete i slike, već tada pokazujući izuzetan talenat koji će ga kasnije vinuti u visine umjetničke slave. Njegov životni put, kroz prizmu pisca Popovića, biće ovjekovječen mitom, slavom i uspomenama. Popović koristi Đurićevu priču kao simbol ne samo umjetničkog stvaralaštva već i borbe pojedinca protiv društvenih i političkih ograničenja. Likovni kritičari prepoznali su njegov izuzetan dar, a Popović vješto koristi citate i promišljanja brojnih filozofa, književnika, slikara i pjesnika, čineći priču još kompleksnijom, ali i izuzetno pitkom. Đurić je često bio neshvaćen od društva i sistema u kojima je živio i stvarao, a njegova prava slava nastala je tek odlaskom van granica Crne Gore. Popović nam kroz Đurićevu sudbinu prikazuje univerzalnu priču o genijalnosti koja se bori protiv konformizma, o umjetniku koji nalazi svoj put uprkos svim preprekama. Njegov rad, ispunjen dubokom emotivnošću i tehničkom virtuoznošću, odražava duh Cetinja, njegovu bogatu kulturnu tradiciju i neuništiv kreativni impuls. Kroz lik Đurića, Popović istražuje kako umjetnost može biti sredstvo za razumijevanje i transformaciju svijeta. Đurićevi radovi nisu samo vizuelni prikazi već i refleksije njegovih unutrašnjih borbi, njegovih snova i vizija. Popović koristi bogatstvo filozofskih i književnih referenci da osvijetli složenost Đurićevog stvaralaštva, pokazujući kako umetnost može transcendirati vrijeme i prostor. U tom kontekstu, Cetinje nije samo geografski pojam već i simbol inspiracije i kreativnog nemira. Đurićeva umjetnost, kao i umjetnost mnogih drugih velikana iz Cetinja, postaje most između prošlosti i budućnosti, između lokalnog i univerzalnog. Popović nam kroz svoje pripovijedanje omogućava da vidimo Cetinje ne samo kao mjesto već i kao ideju, kao izvor neiscrpne inspiracije i umjetničkog stvaralaštva.

Popović vješto povezuje i istorijska, politička i identitetska pitanja kroz prizmu Karađorđevića, njihovom vezom sa Crnom Gorom, njihovim ličnim porodičnim sukobima, ali i njihovom povezanošću sa crnogorskom zemljom i narodom. Kroz narativ o Karađorđevićima, Popović osvjetljava složene istorijske veze koje su oblikovale sudbinu Crne Gore, pokazujući kako dinastičke borbe i političke intrige imaju duboke i dalekosežne posljedice na identitet i kulturu naroda. Uz priče o Karađorđevićima, roman uključuje i kasnije likove i ličnosti iz javne i političke sfere, prikazujući kako se istorijski tokovi reflektuju na savremeni život. Tu su politički lideri, kulturni radnici i obični građani, svi uhvaćeni u mreži dešavanja koja oblikuju njihov svakodnevni život i budućnost Crne Gore.

Poseban fokus stavljen je na komunističku UDB-u, vječnog i nemirnog pratioca svih dešavanja. Kroz prizmu autorovih junaka i njihovih refleksija, Popović istražuje ulogu ove tajne službe u oblikovanju političke scene i društvenih odnosa. UDB-a, sa svojim tajnim operacijama, nadzorom i kontrolom, postaje simbol političke represije i nesigurnosti, utičući na živote likova na duboko ličnom nivou. Autor koristi bogatstvo detalja i pažljivo konstruisane dijaloge kako bi oživio složene međuljudske odnose i tenzije koje prožimaju roman. Likovi su višeslojni i autentični, svaki sa svojim jedinstvenim glasom i perspektivom, omogućavajući čitaocu da sagleda događaje iz različitih uglova. Kroz njihove priče, Popović istražuje kako se lične ambicije, strahovi i nade prepliću sa širim društvenim i političkim kretanjima.

Roman “Smrti se podvaljuje“ je duboko ukorijenjen u istorijskom i kulturnom kontekstu Crne Gore, ali njegova tematika je univerzalna. Kroz sudbine svojih likova, Popović postavlja pitanja o identitetu, moći, lojalnosti i izdaji. On istražuje kako istorijske i političke sile oblikuju ljudske živote, ali i kako pojedinci mogu uticati na tok istorije svojim djelima i izborima.

Briljantno upoređivanje sa djelima velikih pisaca tokom čitavog romana, uz brojne citate, čini ovaj roman posebnim u mnogim segmentima. Popović majstorski koristi književne reference da obogati svoj narativ i stvori slojevitost koja čitaoca vodi kroz kompleksne teme i ideje. Ova upotreba citata i aluzija na velika književna djela ne samo da dodaje dubinu i širinu priči, već omogućava čitaocu da se poveže s univerzalnim temama i motivima koji prevazilaze lokalni kontekst. Kroz pažljivo odabrane citate i refleksije, Popović stvara dijalog između svog romana i klasičnih djela svjetske književnosti. Time čitaocu pruža osjećaj kontinuiteta i povezanosti sa literarnom tradicijom, što dodatno pojačava značaj i vrijednost njegovog rada. Svaki citat i analiza imaju svoje mjesto i svrhu u narativu, doprinoseći boljem razumijevanju likova, tema i poruka romana. Popović se koristi djelima velikih pisaca ne samo kao inspiracijom, već i kao idejama za kritičku refleksiju. On upoređuje sudbine svojih junaka sa sudbinama likova iz djela Kamija, Andrića, Česlav Miloša i drugih velikana, istražujući univerzalne ljudske dileme i moralne izazove. Ovi citati i aluzije ne služe samo kao ukras, već su integralni dio narativne strukture, obogaćujući priču i pružajući dublje uvide u ljudsku prirodu i društvene fenomene. Uključivanjem analize iz filozofskih, književnih i proznih djela, Popović stvara intertekstualni mozaik koji produbljuje i proširuje značenje njegove priče. Ove reference omogućavaju čitaocu da vidi likove i događaje u širem kontekstu, povezujući ih sa velikim idejama i pitanjima koja su zaokupljala umove pisaca kroz vjekove. Na taj način, roman postaje mesto susreta različitih vremena, prostora i ideja, čime se postiže bogatstvo i kompleksnost narativa.

Popovićev roman “Smrti se podvaljuje“ je prije svega jedna prozno-istorijska sinteza za svakog čitaoca koji želi da u potpunosti razumije istoriju i tok Crne Gore od prošlosti ka savremenosti. Ovo monumentalno djelo kombinuje elemente fikcije i dokumentaristike, stvarajući bogatu priču koja obuhvata sve ključne aspekte crnogorske istorije, kulture i identiteta. Roman nije samo hronika događaja već i duboka analiza političkih, društvenih i kulturnih procesa koji su oblikovali Crnu Goru kroz vjekove. Popović nas vodi kroz različite epohe, od vremena crnogorskih vladara i dinastije Karađorđevića, preko turbulentnog perioda socijalizma, pa sve do savremenih izazova. Kroz detaljno oslikane likove i pažljivo rekonstruisane događaje, autor omogućava čitaocu da sagleda kako su prošlost i sadašnjost neraskidivo povezane. Kroz prizmu ličnih priča svojih junaka, Popović istražuje kompleksne odnose između ličnih sudbina i šireg istorijskog konteksta. Likovi su predstavnici različitih društvenih slojeva i ideoloških struja, svaki sa svojim jedinstvenim pogledom na svijet i specifičnom ulogom u istorijskom toku. Njihove priče su isprepletene sa velikim istorijskim događajima, stvarajući složen i višeslojan narativ koji čitaocu pruža sveobuhvatan pogled na crnogorsko društvo. Popovićev roman se takođe ističe svojom sposobnošću da poveže prošlost sa savremenošću, pokazujući kako istorijski događaji i ličnosti i dalje utiču na današnji život i društvene odnose u Crnoj Gori. Kroz dubinu analize političkih previranja, kulturnih promjena i identitetskih pitanja, autor pruža dragocjen uvid u to kako se crnogorsko društvo razvijalo i kako se nosi sa izazovima modernog doba. Jedan od ključnih elemenata romana je i prisustvo UDB-e, vječnog i nemirnog pratioca svih dešavanja. Kroz prizmu autorovih junaka i njihovih refleksija, Popović istražuje ulogu ove tajne službe u oblikovanju političke scene i društvenih odnosa. UDB-a, sa svojim tajnim operacijama, nadzorom i kontrolom, postaje simbol političke represije i nesigurnosti, utičući na živote likova na duboko ličnom nivou. Kroz briljantno upoređivanje sa djelima velikih pisaca, Popović stvara djelo koje je istovremeno duboko lično i univerzalno. „Smrti se podvaljuje“ je neizostavno štivo za svakog ko želi da u potpunosti razumije složene procese koji su oblikovali Crnu Goru. Popović svojim majstorskim pripovijedanjem i dubokim razumijevanjem istorijskih i društvenih tokova stvara djelo koje je jednako edukativno koliko i emotivno angažovano. Kroz ovaj roman, čitaoci ne samo da dobijaju uvid u prošlost već i suštinu za razumijevanje prošlosti, sadašnjosti i budućnosti Crne Gore.

Popovićev roman ,,Smrti se podvaljuje“ nije samo priča o Cetinju i njegovim stanovnicima; to je i meditacija o univerzalnim temama kao što su moć, ljubav, izdaja, identitet i sudbina. Lične refleksije omogućavaju autoru da se uključi u globalni književni dijalog, dok istovremeno ostaje čvrsto ukorijenjen u specifičnom istorijskom i kulturnom kontekstu Crne Gore. Ovaj slojeviti pristup čini roman izuzetno bogatim i izazovnim, nudeći čitaocima ne samo emocionalno zadovoljstvo, već i intelektualnu stimulaciju. Popovićev pristup je dokumentaristički, ali istovremeno i lirski, što čini roman izuzetno čitljivim i emocionalno rezonantnim. Kroz složenu mrežu likova i događaja, autor stvara bogat i višeslojan narativ koji zahvata suštinu crnogorske istorije i kulture. Svaka stranica odiše autentičnošću i dubinom, pružajući čitaocu ne samo literarno uživanje, već i dublje razumijevanje konteksta u kojem su se odigravali ključni istorijski događaji. „Smrti se podvaljuje“ nije samo priča o prošlim vremenima; to je i refleksija na sadašnjost i budućnost, poziv na promišljanje o vrijednostima koje cijenimo i smjeru u kojem želimo da se krećemo kao društvo. Popović nam daje složenu, ali izuzetno pitku priču koja će ostaviti trajan utisak na svakog čitaoca, podsjećajući nas na neizbrisiv trag koji istorija ostavlja na našim životima i identitetima.

Na svom radnom stolu zapisah: ,,SMRTI SE PODVALJUJE“ predstavlja roman koji je duboko uman, refleksivan, jedinstven i unikatan, nastao kao sublimacija višedecenijske  kulturne, političke i istorijske stvarnosti Crne Gore. Ovaj monumentalni rad Milorada-Mija Popovića nije samo narativna hronika, već složena analiza evolucije crnogorskog društva kroz prizmu različitih likova, događaja i epoha. Kroz pažljivo tkane priče svojih junaka, Popović uspijeva da prenese ne samo istorijske činjenice, već i emotivne i psihološke dubine koje oblikuju identitet jednog naroda. Roman istražuje složene političke odnose, reflektujući tenzije i konflikte koji su oblikovali savremenu Crnu Goru.  U „Smrti se podvaljuje“, Popović ne izbjegava teške teme kao što su politička represija, identitetske krize i kulturne tranzicije. Kroz složene i višeslojne priče, autor osvjetljava kako su prošlost i sadašnjost neraskidivo povezane, kako lične ambicije i društveni pritisci oblikuju sudbine pojedinaca i kako se istorijske traume reflektuju u savremenim društvenim dinamika. Kroz ovaj roman, Popović nas podsjeća na važnost razumijevanja istorije i kulture za oblikovanje budućnosti. Njegovo djelo je ne samo literarno remek-djelo, već i važan doprinos kolektivnoj memoriji i identitetu Crne Gore. „Smrti se podvaljuje“ ostaje kao trajni spomenik ljudskoj upornosti, hrabrosti i neprekidnoj potrazi za smislom u svijetu punom kontradikcija i izazova. Samo veliki pisci prave ovako hrabre iskorake. Popović se usuđuje da dublje istraži složene međuljudske odnose, političke intrige i istorijske prekretnice koje su oblikovale Crnu Goru. Njegov roman nije samo prozno djelo, već sveobuhvatna refleksija kolektivnog iskustva naroda kroz vjekove. Popović majstorski koristi bogatstvo jezika, umjetničku slobodu i intelektualnu hrabrost kako bi stvorio djelo koje preispituje i razotkriva složene slojeve ljudske prirode i društvenih dinamika. Njegova sposobnost da poveže istorijske činjenice sa fikcionalnim elementima i da pritom zadrži autentičnost i emocionalnu rezonancu, svjedoči o njegovom literarnom geniju. Ovaj roman je testament Popovićevom dubokom razumijevanju i posvećenosti kulturi i istoriji Crne Gore.  Autorov rad je izuzetno značajan jer ne samo da dokumentuje istorijske događaje, već ih interpretira kroz ljudske priče i emocije, omogućavajući čitaocima da se povežu sa prošlošću na dubljem nivou. Njegov roman je istovremeno izazovan i pristupačan, intelektualno bogat i emotivno angažovan, čineći ga jednim od najvažnijih književnih djela u savremenoj crnogorskoj literaturi. Samo velikani književnosti imaju hrabrost da se upuste u ovakve složene narative, da istraže i razotkriju istine koje su često neprijatne ili zaboravljene. Popović, kroz „Smrti se podvaljuje“, pokazuje da književnost može biti moćno sredstvo za razumijevanje i preispitivanje istorije, identiteta i ljudske prirode.