RazumIJevanje zašto se prejedamo nezdravom hranom dugo je bila misterija.

Foto: Ilustracija/Pixabay.com 

Iako znamo da moć hrane utiče na naše izbore, tačni sklopovi u našem mozgu iza ovog mehanizma nisu jasni.

Vagusni nerv šalje unutrašnje senzorne informacije iz crIJeva u mozak o nutritivnoj vrijednosti hrane, ali molekularna osnova nagrade u mozgu povezana sa onim što jedemo nije u potpunosti shvaćena.

Novo istraživanje objavljeno u „Cell Metabolism“ razotkriva unutrašnje neuronske veze, otkrivajući odvojene puteve za žudnju za mastima i šećerom, kao i zabrinjavajući nalaz: kombinacija ovih puteva pretjerano podstiče našu želju da jedemo više nego obično.

Istraživači su utvrdili da su nervne ćelije u crijevima, a ne ćelije ukusa u ustima, ključni faktor.

Otkrili su da masti i šećer aktiviraju različite puteve između crijeva i mozga, što objašnjava zašto ta krofna može biti tako neodoljiva.

Tim je koristio najsavremeniju tehnologiju za direktnu manipulaciju neuronima masti ili šećera u sistemu vagusnog nervnog sistema i pokazao da oba tipa neurona izazivaju oslobađanje dopamina u centru za nagrađivanje mozga.

Otkrili su dva puta posvećena vagusnom nervu: jedan za masti i jedan za šećere.

Ti putevi, koji potiču iz crijeva, prenose informacije o tome šta smo jeli u mozak, postavljajući scenu za apetit.

Ovo otkriće baca svijetlo na to zašto dijete mogu biti tako izazovne.

Ljudski mozak može biti suptilno programiran da traži kombinacije sa visokim sadržajem masti i šećera bez obzira na napor.

Komunikacija između crijeva i mozga odvija se ispod nivoa svijesti, tako da možemo da žudimo za ovom vrstom hrane, a da toga nismo ni svjesni.

Tim očekuje da će ova linija istraživanja pružiti nadu za razvoj strategija i tretmana protiv gojaznosti.

Ciljanje i regulisanje sistema nagrađivanja crijeva i mozga moglo bi da ponudi novi pristup suzbijanju nezdravih navika u ishrani.