"Moja majka je stalno u ulozi neke žrtve, njoj nikad ničega nije dovoljno..."

Foto: Youtube screenshot/Ana Nikolić

Poslije duže pauze, Ana Nikolić vratila se na muzičku scenu prvim dijelom albuma “Hvala, doviđenja”. Objavila je pet novih pjesama, koje su produkt saradnje i emotivne veze sa kompozitorom i producentom Goranom Ratkovićem Raletom.

Publiku je posebno dotakla balada “Terasa s pogledom na zid”, čiji je tekst zapravo Anino emotivno obraćanje majci Miljani.

“Izvini, stani na sekund, znamo li se? Oči su te moje prvu vidjele... Sjećaš li se onih cipela, bez para za njih? A meni su se baš mnogo svidjele. Srce ti oslijepelo, al' me pogledaj. Loše sam ti ispala, gadan osjećaj... I kad nisam – kriva sam, al' to je tvoj stid, sve terase moje zbog tebe su s pogledom na zid”.

Pjevačica je posljednjih godina u prilično zategnutim odnosima s majkom, o čemu je svojevremeno i pričala:

– Moja majka je stalno u ulozi neke žrtve, njoj nikad ničega nije dovoljno. I ja sam to prepoznala kod sebe. Tokom terapije smo došle do toga. Ako je petica, zašto nije pet plus? Ako si treća na krosu, što nisi prva? Ako si prva, što nisi prije prvog? To mjesto ne postoji, ali neka ga izmisle. I sve to iz nekog nezadovoljstva, samo njoj poznatog. Nikad dovoljno i nikad dovoljno dobro. Navikla sam da ne valjam. Ja sam crna ovca familije. Prihvatila sam tu ulogu i igram je revnosno – izjavila je svojevremeno Ana Nikolić.